Korijene ovog blagdana možemo naći u petom stoljeću, kada je u Jeruzalemu posvećena crkva Rođenja Marijina, u kojoj je prema predaji bila kuća Marijinih roditelja Joakima i Ane. Marija je ondje rođena, pretpostavlja se oko 20 godina prije Krista.
Marija je posebno cijenjena u istočnoj Crkvi pa se blagdan razvio najprije u njoj, a od 7. stoljeća slavi se i na zapadu.
Jedna je od ključnih figura u Katoličkoj crkvi, no posebnu čast iskazuju joj i pripadnici drugih vjera, recimo muslimani, jer je jedina žena kojoj je u Kuranu posvećeno cijelo poglavlje.
U katoličkom kalendaru postoji čak 13 marijanskih svečanosti. Tri najvažnije su ove: 1. siječnja slavi se Sveta Bogorodica Marija, 15. kolovoza Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo ili Velika Gospa te 8. prosinca, kada se slavi Marijino Bezgrešno Začeće.
Blagdan Male Gospe u puku označava dolazak jeseni, pa postoji izreka ‘Gospa Mala – jesen prava!’. Oko blagdana Male Gospe se i lastavice spremaju na odlazak u toplije krajeve, pa se kaže da ih Marija tamo odvodi, a vraća ih na Blagovijest 25. ožujka.
Sve navedene starozavjetne žene u Isusovu rodoslovlju očituju Evino prokletstvo. Nasuprot njima stoji Marija. S njome završava Isusovo rodoslovlje, rađa se Isus koji grešno prokletstvo, simbolizirano grešnicama iz svoga rodoslovlja, pretvara u blagoslov. Time počinje era novoga pokoljenja, novoga čovječanstva kojemu je Marija zora vječnoga sunca.
Zbog toga bogoslužje na nju primjenjuje usklik iz knjige Juditine: Ti si slava grada Božjega, ti si radost naroda Božjega, ti si naša čast, Djevice Majko Marijo! Nadahnuti tim pohvalama, molimo je riječima pjesnika Vladimira Nazora:
O kućo zlatna, o Zvijezdo morska,
O kulo bjelokosti.
Ostani burnim nad morem naši
Ti majko od milosti!
Izvor: Rastimo u vjeri
