Remek-djelo vjere, umjetnosti i povijesti koje nadahnjuje generacije vjernika.
Katedrala svetog Petra u Đakovu nije samo sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije, nego i jedno od najljepših sakralnih zdanja u Hrvatskoj. Svojom monumentalnošću, duhovnom snagom i umjetničkom ljepotom, ova katedrala svjedoči o vjeri slavonskog naroda i viziji velikih pastira koji su je gradili.
Kada je izgrađena?
Kamen temeljac Đakovačke katedrale položen je 1866. godine, a njezina izgradnja završena je 1882. Gradnja je trajala 16 godina, a svečano posvećenje bilo je 1. listopada 1882.
Tko je zaslužan za izgradnju?
Najzaslužniji za izgradnju je biskup Josip Juraj Strossmayer, veliki mecena, vizionar i obnovitelj hrvatske Crkve i kulture. On je u Đakovu želio sagraditi katedralu koja će biti dostojna apostola sv. Petra, ali i dostojna duha naroda kojem pripada.
Projekt je izradio bečki arhitekt Carl Roesner, a nakon njegove smrti radove je dovršio Friedrich Schmidt. Gradnja je izvedena uglavnom domaćim sredstvima i snagama, a veliki dio kamenja dolazi iz Istre i Mađarske.
Kako izgleda?
Đakovačka katedrala je građena u romaničko-gotičkom stilu, s dvije visoke kule koje se uzdižu iznad grada. Glavna pročelja krase bogato ukrašene rozete, portali i mozaici. Unutrašnjost je raskošno ukrašena freskama njemačkih majstora Ludwiga i Alexandera Maximiliana Seitza, a prikazuju prizore iz Staroga i Novoga zavjeta te scene iz života svetog Petra.
Katedrala ima 7 oltara, 4 tornja i dugačka je oko 84 metra. U njoj se nalazi i grobnica biskupa Strossmayera, ispod glavnog oltara.
Tko je danas nadbiskup?
Đakovačko-osječku nadbiskupiju danas vodi nadbiskup mons. Đuro Hranić. Katedrala je duhovno središte cijele nadbiskupije, mjesto molitve, liturgije, ređenja, kulturnih događanja i susreta vjernika iz cijele Slavonije i šire.
Duhovno značenje
Đakovačka katedrala nije samo povijesni spomenik – ona je živo srce vjere u ovom dijelu Hrvatske. Tisuće vjernika kroz generacije u njoj su primili sakramente, slavili Božić, Uskrs i svetkovine, molili za mir i budućnost.
Ona i danas poziva: “Dođi i pokloni se Bogu.”
Đakovačka katedrala stoji kao tihi svjedok Božje prisutnosti kroz stoljeća. Njena ljepota nije samo u kamenu i freskama, nego u vjeri naroda koji ju je sagradio i u molitvama koje se i danas u njoj uzdižu Bogu. Kad god zakoračimo u njezinu unutrašnjost, zakoračujemo u susret s onim što traje vječno – s vjerom, nadom i ljubavlju.