U Božjim rukama i najteži križ postaje izvor milosti i pobjede
Svaki čovjek ima svoj križ, ali nijedan nije bez razloga. Bog ne griješi u mjeri. On zna težinu našeg srca, snagu naše duše i granicu koju možemo podnijeti.
Križ koji ti je povjeren nije kazna, nego poziv da rasteš da naučiš vjerovati, oprostiti, izdržati i ljubiti unatoč svemu. Kada nosimo križ s Bogom, on više nije teret, nego put prema spasenju.
Poučna priča o križu
Ljudi su jednom pošli na dalek put. Morali su ponijeti i svoje križeve. Mučili su se pod svojim teškim bremenom, ali su se tješili mišlju: “Stići ćemo k svome cilju.”
Ipak, jednom čovjeku njegov križ postade pretežak, predugačak. Umoran od borbe i znoja, odlučio ga je skratiti „da bude lakše“, pomislio je.
Nakon duga hoda, svi su stigli do jednog velikog ponora. S druge strane nalazila se željena radost i blizina Božja. Ali, kako prijeći?
Svaki je položio svoj križ preko ponora, i gle svačiji je bio taman toliko dug da posluži kao most prema vječnosti.
Samo onaj koji je križ podrezao, ostade bez mogućnosti prijeći. Njegov križ bio je prekratak. Survao se u ponor.
Križ koji vodi u nebo
Tako je i u životu. Često bismo htjeli da nam križ bude lakši, kraći, podnošljiviji. Ponekad zavidimo drugima misleći da je njihov put jednostavniji.
Ali Bog ne daje križ da nas slomi, nego da nas spasi. Svaki križ ima svoju svrhu da nas približi Njemu, da nas pročisti od oholosti i nauči pouzdanju.
Kad prihvatiš svoj križ, ne bježiš od boli, nego ideš prema istini.
Bog zna tvoju snagu bolje nego ti sam.
Zato čuvaj svoj križ.
Jer upravo on vodi te do neba.