6 tipova kršćanskih prijatelja kakvi ne bismo smjeli biti

Dobro je imati kršćanske prijatelje. Zajedništvo u vjeri, molitva i međusobna podrška neprocjenjivi su darovi.

No postoje i oblici „kršćanskog prijateljstva“ koji, iako naizgled dobronamjerni, mogu nanijeti više štete nego koristi. Ponekad nam Bog otvara oči ne zato da bismo osuđivali druge  nego da bismo prepoznali kakvi mi sami ne želimo biti.

Petak je navečer. Prijatelji su se okupili. Svi su vjernici, bliski i povezani godinama zajedničkog hoda kroz život. Večera je na stolu, svatko je nešto donio, atmosfera je dobra  osim kod jedne osobe.

Netko je potišten. Nešto ga muči. „Slon u sobi“ je prisutan, ali svi ga pokušavaju ignorirati.

Razgovor teče dalje. Dijele se uspjesi i borbe. U jednom trenutku, taj tihi prijatelj progovara. Suze teku. Teške riječi izlaze. Sva pažnja se preusmjerava na njega. Raspoloženje pada. Svi su, htjeli to ili ne, uvučeni u njegovu bol.

Nema ništa loše u dijeljenju problema. To je zdravo i potrebno. No problem nastaje kada savjeti, reakcije i „duhovne poruke“ počnu nanositi rane umjesto iscjeljenja.

1. Samopravedni prijatelj

Ovaj prijatelj želi odmah pronaći uzrok problema  ali ne da bi pomogao, nego da bi pokazao kako on ne bi pogriješio.

Govori rečenice poput:

• „Da si živio ispravno, ovo ti se ne bi dogodilo.“

• „Sigurno si negdje otvorio vrata sotoni.“

Njegova poruka je jasna: ja sam bolji, ti si kriv.

2. Kliše-prijatelj

On ima brze, plitke i „pobožne“ odgovore:

• „Samo to trebaš preboljeti.“

• „Bog liječi, pusti to i predaj Mu sve.“

Iako zvuče lijepo, ove rečenice često nemaju empatije ni stvarne blizine.

3. Prijatelj koji sve želi popraviti

Njega ne zanima vaša priča, nego rješenje.

• „Preskoči detalje.“

• „Samo napravi ovako…“

Problem se pokušava „servisirati“, a bol se zanemaruje.

4. Slijepi prijatelj

Ovaj prijatelj jasno vidi tuđe slabosti, ali vlastite ne prepoznaje.

Isus takav stav jasno razotkriva:

„Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?“ (Lk 6,41)

Takav prijatelj umanjuje vlastite probleme, a uvećava tuđe.

5. Prijatelj ‘zlijepljen’ za Bibliju

Poznaje Pismo  ali ga koristi kao oružje. Ne sluša da bi razumio, nego da bi osudio. Biblijski citat izgovoren bez ljubavi može duboko raniti.

6. Previše suosjećajan prijatelj

Ovo zvuči iznenađujuće, ali nije pogreška.
Suosjećanje koje samo umiruje, a ne potiče na rast, može zakočiti duhovni napredak.

Utjeha je potrebna  ali Bog često želi i promjenu, sazrijevanje i obraćenje.

Kakav je onda pravi kršćanski prijatelj?

Pravi prijatelj:

• zna slušati

• ne žuri s govorom

• govori istinu s ljubavlju

„Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori.“ (Jak 1,19)

On bira riječi:

„Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena.“ (Kol 4,6)

I ne boji se ispraviti  ali bez osuđivanja:

„Bolji je javni ukor nego lažna ljubav.“ (Izr 27,5)

Kršćanski prijatelji trebali bi biti naši najbolji prijatelji. No to ne znači da će uvijek znati što reći ili kako reagirati. Novo okupljanje dolazi. Novi petak je pred vratima. Pitanje nije samo kakve prijatelje imamo  nego kakvi mi želimo biti.