Taj trenutak mijenja povijest svijeta. Nebo dolazi na zemlju. Vječna Riječ uzima tijelo. Bog postaje čovjek.
Ali Blagovijest nije samo povijesni događaj. To je poziv i danas. Bog i nama dolazi, tiho i nenametljivo, poput anđela Gabrijela. Dolazi u naše svakodnevice, u tišinu srca, u molitvu, u odnose, u neizvjesnosti. I kao Mariji, i nama postavlja isto pitanje:
„Hoćeš li prihvatiti Božji plan za svoj život?“
Marijin odgovor „Neka mi bude“ nije bio lak. Bio je pun povjerenja. Nije znala što je čeka, ali je vjerovala Onome koji ju poziva. Zato je njezin „da“ postao početak spasenja svijeta.
U trenutku kada je rekla „Neka mi bude po tvojoj riječi“, Božja volja i ljudska sloboda susreću se u savršenom skladu. Bog ne prisiljava, nego poziva. Ne naređuje, nego čeka slobodan odgovor.
I u našem životu postoje trenuci “Blagovijesti” — kada osjetimo poziv na nešto novo, na vjeru, na promjenu, na ljubav. Često je taj poziv tih, dolazi u tišini molitve, kroz Božju riječ ili u glasu savjesti.
Jesmo li spremni reći „da“? Ne samo riječima, nego životom?
Blagovijest nas uči da prava vjera nije samo osjećaj, nego odvažna spremnost prepustiti se Bogu, i kad ne razumijemo sve. To je vjera koja ne traži sigurnost, nego vjeruje Ljubavi.
Na Blagovijest, zastanimo. Promislimo o svome “da” Bogu. Možda nas ne zove na nešto veliko poput Marije, ali svaki čin ljubavi, svaki trenutak poslušnosti Njegovoj riječi, mijenja svijet.
Jer kada srce kaže „Neka mi bude“, Bog čini čudo.