Kada se srce slomi zbog razočaranja, gubitka ili izdane ljubavi, prva je kušnja okrenuti se protiv Boga. U boli nam se čini da nas je ostavio, da šuti ili da je ravnodušan prema našim suzama.
Upravo tada riskiramo udaljiti se od jedinog izvora koji nas može iscijeliti. Bog ne zaboravlja tvoju bol. Iako to često ne primjećujemo, On je bliže nego što mislimo stoji uz nas, sluša i pruža utjehu onima koji pate.
Bol koja nas udaljava i Bog koji ostaje blizu
Patnja, tjeskoba i strah mogu nas potpuno obuzeti. Slomljeni odnosi, izgubljeno povjerenje ili neispunjena očekivanja stvaraju osjećaj praznine u kojoj se čini da je Bog nestao.
No istina je suprotna. Bog ne kažnjava patnjom niti dopušta bol bez smisla. Često upravo u trenucima najveće tame On djeluje najtiše, ali i najdublje.
Gospodin nas najčešće tješi kroz Sveto pismo. U Božjoj riječi nalaze se odlomci koji izravno govore ranjenom srcu i vraćaju nadu onima koji misle da više nema izlaza. Prorok Jeremija donosi snažno obećanje:
„Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam riječ je Gospodnja naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.“
Ove riječi podsjećaju da patnja nije kraj priče, nego dio puta koji Bog vidi u cjelini.
Riječi Pisma koje donose mir slomljenima
Psalmi često postaju molitva onih koji pate. Jedan od najutješnijih redaka glasi: „Blizu je Gospodin slomljenima srca, spašava klonule duha.“ (Ps 34)
U Knjizi Otkrivenja nalazimo obećanje koje nadilazi svaku bol: „I otrt će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli.“ Sveto pismo ne umanjuje patnju, ali je obasjava Božjom prisutnošću.
Nada koja se rađa iz vjere
Apostol Pavao podsjeća da Božja ljubav nije uvjetovana našom savršenošću: „Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što Krist, dok smo još bili grešnici, umrije za nas.“
U Poslanici Hebrejima Bog daje obećanje koje vrijedi i danas: „Neću te ostaviti niti te napustiti.“
Čak i kada sve drugo nestane, Božja vjernost ostaje. Prorok Izaija donosi riječi koje bude nadu onima koji su zaglavljeni u prošlim ranama:
„Ne spominjite se onoga što je bilo prije… Evo, činim nešto novo!“ Bog ne ostavlja čovjeka u boli. On iz patnje može izvesti novi početak, dublju vjeru i mir koji ne ovisi o okolnostima.
Bog nam je blizu i govori nam osobito onda kada smo ranjeni. Njegova riječ liječi, tješi i vraća nadu. Naučimo Ga slušati, čak i onda kada nas vlastita bol nadglasava. Jer Bog nikada ne zaboravlja slomljeno srce.
