Knjiga Otkrivenja pred čitatelja stavlja jednu od najsnažnijih i najzagonetnijih biblijskih slika: četiri konja izlaze jedan za drugim dok Jaganjac otvara prve pečate.

Bijeli, crveni, crni i blijedi konj nisu opisani kako bi zadovoljili ljudsku znatiželju o kraju svijeta, nego kako bi pokazali koliko daleko mogu dosegnuti osvajanje, nasilje, glad i smrt.

Prizor izaziva strahopoštovanje, ali njegova središnja poruka nije da vjernik treba živjeti prestrašen i pokušavati u svakoj vijesti prepoznati početak Apokalipse. Iznad jahača nalazi se Krist  Jaganjac koji otvara pečate.

Upravo to mijenja način na koji kršćanin čita šesto poglavlje Otkrivenja: povijest nije izmaknula iz Božjih ruku, čak ni onda kada izgleda da zlo pobjeđuje.

Četiri jahača otkrivaju lice svijeta ranjenog grijehom

Ivan u viđenju promatra otvaranje prvih četiriju od sedam pečata. Nakon svakoga od prva četiri pečata pojavljuje se konj s jahačem. Njihov dolazak donosi osvajanje, oduzimanje mira, oskudicu i smrt.

Važno je ipak biti oprezan s tvrdnjom da Biblija govori kako će se sva četvorica jednostavno „pojaviti na Zemlji određenoga dana“. Otkrivenje je knjiga prepuna simboličkih i proročkih slika, pa se njezini prizori ne mogu svesti na kalendar događaja koji će čovjek unaprijed izračunati.

Prvi jahač – bijeli konj: osvajanje i pobjeda

Prvi se pojavljuje jahač na bijelom konju. U ruci ima luk, dobiva vijenac i izlazi pobjeđujući. Upravo je njegovo značenje kroz povijest izazvalo različita tumačenja.

Neki su ga povezivali s osvajanjem i silama koje žele pokoriti druge, dok ga određena kršćanska tumačenja povezuju s pobjedonosnim širenjem Evanđelja. Zato nije precizno bez dodatnog objašnjenja tvrditi da Biblija izravno kaže kako je prvi jahač Antikrist.

Sam tekst Otkrivenja 6 ne naziva ga tim imenom. Njegova slika ipak postavlja ozbiljno pitanje: čemu čovjek dopušta da ga osvoji? Moć, slava i želja za dominacijom mogu zarobiti srce mnogo prije nego što se pojavi vidljivi sukob.

Drugi jahač – crveni konj: rat i nestanak mira

Kada se otvori drugi pečat, izlazi vatreno crveni konj. Njegovu jahaču dano je da ukloni mir sa zemlje kako bi se ljudi međusobno ubijali, a dobiva i veliki mač. Simbolika je snažna i neposredna. Crvena boja priziva krv, a mač nasilje i rat.

Ipak, iza velikih ratova krije se nešto što započinje mnogo ranije  čovjekovo odbijanje drugoga čovjeka. Mržnja se najprije rađa u srcu, zatim prelazi u riječi, podjele i neprijateljstva, a na kraju može postati nasilje.

Zato ovaj jahač nije samo slika udaljenih bojišta. On upozorava što se događa kada čovjek prestane tražiti mir i u drugome više ne vidi brata.

Treći jahač – crni konj: glad, oskudica i nepravda

Treći jahač dolazi na crnom konju i u ruci nosi vagu. Ivan zatim čuje riječi o cijeni pšenice i ječma. Pred nama je slika velike oskudice u kojoj osnovna hrana postaje iznimno skupa. Vaga zato nije tek predmet kojim se nešto mjeri.

Ona postaje slika svijeta u kojem se svakodnevni kruh pretvara u pitanje opstanka. Treći jahač podsjeća da posljedice ljudskog zla nerijetko najteže pogađaju najslabije. Nakon sukoba ostaju prazni stolovi, siromaštvo i ljudi koji nemaju dovoljno za život.

Kršćaninu ta slika postavlja jednostavno pitanje: primjećujem li gladnoga pokraj sebe ili živim samo za vlastitu sigurnost?

Četvrti jahač – blijedi konj: Smrt

Posljednji od četvorice najstrašniji je jer Otkrivenje izričito navodi njegovo ime  Smrt, a za njim ide Podzemlje. Njegov je konj opisan grčkom riječju koja upućuje na blijedu, zelenkastu boju povezanu sa smrću.

Četvrti jahač sažima posljedice koje su prethodne slike već nagovijestile: mač, glad, pomor i smrt. Ali ni Smrt u Otkrivenju nema posljednju riječ.

To je presudno za razumijevanje cijele knjige. Kršćanstvo ne završava pred grobom. Krist koji je umro uskrsnuo je i upravo zato vjernik može gledati čak i ovu zastrašujuću sliku bez očaja.

Apokalipsa nije poziv na paniku nego na budnost i vjernost Kristu

Četiri jahača lako je pretvoriti u priču o strahu. Kada izbiju ratovi, pojave se bolesti, rastu cijene hrane ili svijet zahvati nova kriza, netko će gotovo uvijek zaključiti: „Jahači su krenuli.“
Isus, međutim, svoje učenike nije učio da izračunavaju datum završetka povijesti.

Pozvao ih je da budu budni.
To je velika razlika.
Budnost znači živjeti tako da nas Krist danas može pronaći vjerne.

Znači pomiriti se dok još imamo vremena, oprostiti prije nego što bude kasno, ispovjediti grijeh koji skrivamo, vratiti se molitvi, pomoći čovjeku kojega smo zanemarili i prestati odgađati obraćenje za neko „pogodnije vrijeme“.

Možemo poznavati svaki simbol Apokalipse, raspravljati o svakom pečatu i pokušavati povezati svaki rat s biblijskim proročanstvom, a ipak promašiti najvažnije  vlastito srce.
Otkrivenje ne završava pobjedom četiriju jahača.

Ne završava ratom.
Ne završava glađu.
Ne završava čak ni Smrću.

Na kraju stoji Bog koji obnavlja sve i obećanje svijeta u kojem smrti više neće biti. Zato posljednja poruka Apokalipse kršćaninu nije: boj se onoga što dolazi, nego: ostani vjeran Onome koji dolazi.

Ako pripadamo Kristu, budućnost nije razlog za očaj. Ona je poziv da već danas živimo kao ljudi Evanđelja  budni, pomireni s Bogom i spremni za susret s njim.