Majčina molitva i Božja moć: čudo ozdravljenja male Marquite dogodilo se dok je čitala Evanđelje po Ivanu
Moj otac bio je ateist, kao i njegov otac i djed prije njega. Mama je, nasuprot tome, odrasla u kršćanskoj obitelji, ali su dvije njezine tete bile spiritističke medijice. Pokušavale su i nju privući svojim seansama, no mama je još kao djevojčica osjećala da to nije Božji put.
Naša obitelj nosila je težak križ. Prije nego smo se i rodili, činilo se kao da smo obilježeni nevoljama. Moja starija sestra Marquita rođena je bez očiju.
Ja sam pri porodu gotovo umro. Moj brat Tim bio je hemofiličar, a najmlađi, Natan, često se borio za život zbog teške astme.
Rodio sam se usred jake zimske oluje. Mama, pentekostalka duboke vjere, pozvala je dvije žene iz crkve da mole s njom dok rađa. Liječnik je, boreći se sa snijegom i vjetrom, jedva stigao do kuće. Kad sam napokon došao na svijet, bio sam na rubu smrti, ali mama je vjerovala da će sve biti dobro. Već je vidjela što Bog može učiniti.
Pet godina ranije, trudna s Marquitom, sanjala je zastrašujući san – dijete bez očiju. Kad se to i dogodilo, tata je bio slomljen. Iako siromašan, odveo je djevojčicu najboljem oftalmologu u državi. No liječnik je samo tiho rekao: „Nema pomoći. Djevojčica nema očne jabučice.“
Mama je plakala danima. Smatrala je da je kriva jer se udala za ateista i nije slijedila Božji poziv koji je osjećala u mladosti. U molitvi je tražila oprost i milost.
Jednog dana, dok je čitala Evanđelje po Ivanu, naišla je na Isusove riječi učenicima o čovjeku rođenu slijepom:
„Nije sagriješio ni on ni njegovi roditelji, nego je rođen slijep da se na njemu očituju djela Božja.“
Te su se riječi, kaže mama, doslovno uzdigle sa stranice. Plakala je od radosti – znala je da Bog ima plan i za njezinu kćer.
Od toga dana svakodnevno je nježno prala Marquitine oči, vjerujući da će Bog učiniti čudo. Svi su joj govorili da je izgubila razum, ali ona nije posustajala.
Sedmog tjedna, dok je prala djetetovo lice, primijetila je kapljicu suzu. Pogledala je i vidjela da su se kapci pomaknuli. Kad su se otvorili, unutra su bila dva prekrasna smeđa oka.
Mama je od sreće potrčala van vičući
„Dođite svi! Pogledajte moje malo čudo! Bog joj je dao oči!“
Ljudi su dolazili iz susjedstva, a otac je, kad je ugledao djevojčicu, pao na koljena i zaplakao. Tada je obećao Bogu da će ostaviti cigarete i do kraja života nije više zapalio nijednu.
Kad je liječnik koji ju je prvi pregledao vidio Marquitu, zaplakao je. Znao je da svjedoči Božjem djelu. Odmah je obnovio svoju vjeru, a nekoliko tjedana kasnije preminuo pomiren s Bogom.
Marquita i danas vidi savršeno. A njezina priča već je dotaknula tisuće ljudi i ostala kao snažan dokaz da je Bogu sve moguće.
David F. Kelton; Izvor: Put života