Na najkraći dan u godini, stotine Izraelaca odvažile su se duboko u pustinju kako bi svjedočile neobičnom prirodnom fenomenu na vrhu drevnog hodočasničkog mjesta za koje neki tvrde da je mjesto gdje je Bog razgovarao s Mojsijem
Planina je stoljećima čuvala svoje tajne, a njen dojam svetog misterija pojačan je udaljenom lokacijom u pustinji Negev u južnom Izraelu. Ali jednog dana prošlog tjedna, stotine izraelskih avanturista krenule su duboko u divljinu kako bi stigli do planine Karkom, odlučni da se približe odgovoru na pitanje koliko je intrigantno koliko i kontroverzno: Je li ovo planina Sinaj u Bibliji, gdje se vjeruje da je Bog komunicirao s Mojsijem? Godine 2003.
lokalni izraelski vodič i ekolog slučajno se našao na vrhu Karkomove goleme visoravni jednog dana krajem prosinca u vrijeme zimskog solsticija, kada je naišao na čudo. U podne, kada je sunce bilo nisko na nebu u jednom od najkraćih dana u godini, provirio je preko duboke jaruge i uočio čudnu auru svjetlosti, koja je treperila poput plamena, koja je izvirala iz mjesta na strmoj stijeni.
Biblijski stih
Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. »Hajde da priđem«, reče Mojsije, »i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« – javi se. »Ne prilazi ovamo!« – reče. »Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam«, nastavi, »Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati
Refleksija sunčeve svjetlosti
New York Times javlja da je vodič posjetio mjesto oko zimskog solsticija. Dok je sunce visilo nisko na nebu, njegova se svjetlost počela odbijati od planinskih obronaka. NYT opisuje što je vodič vidio: U podne, kada je sunce bilo nisko na nebu u jednom od najkraćih dana u godini, provirio je preko duboke jaruge i uočio čudnu auru svjetlosti, koja je treperila poput plamena, koja je izvirala iz mjesta na strmoj stijeni. Izraelski mediji brzo su počeli povezivati ovu mističnu vatrenu svjetlost s gorućim grmom iz Izlaska. Pretpostavljalo se da je ovaj fenomen mogao nadahnuti biblijsku priču, ili možda čak i da je Mojsije vidio sličnu svjetlost, samo reflektiranu na grmu. Bila je to sunčeva svjetlost koja se reflektirala pod određenim kutom sa strana špilje, ali otkriće je ubrzo dospjelo do izraelske televizije i lažno je nazvano “gorući grm”. Možda je to, rekli su neki, bila nadnaravna vatra koju je, prema Knjizi Izlaska, Mojsije vidio na svetoj gori kada mu se Bog prvi put obratio, i gdje će kasnije primiti Deset zapovijedi dok je izvodio Izraelce iz Egipta. Gorući grm, koji nikada nije sagorio vatra, simboličan je u judaizmu, kršćanstvu, islamu i drugim vjerama, uključujući Baha’i. No, desetljećima prije ovog slučajnog astronomskog otkrića, planina Karkom već je plijenila neke arheologe nagovještajima da je mjesto odigralo važnu duhovnu ulogu prije više tisuća godina..
Planina Karkom
Iako je aura svjetlosti koja se može vidjeti uzbudljiv fenomen, teško da je to jak dokaz koji podržava lokaciju planine Sinaj. Međutim, postoje i drugi čimbenici koji sugeriraju da bi Karkom mogao biti legitiman. U tom su području otkriveni drevni crteži na stijenama koji datiraju oko događaja iz Egzodusa, a neki nalikuju i pločama s Deset zapovijedi.
Nadalje, planina leži točno na putu kojim bi Izraelci krenuli od Egipta do Petre, u Izlasku. Na planini Karkom nalazi se i mjesto na kojem su arheolozi identificirali žrtveni oltar okružen ostacima dvanaest stupova. Neki sugeriraju da bi kameni stupovi mogli odgovarati Izlasku 24, kada je Mojsije podigao stupove koji predstavljaju izraelska plemena.
Želim ti služiti, ali . . .
Mogu se povezati s Mojsijem odgovorom na Božji poziv. Nije poskočio od uzbuđenja i veselja; njegova reakcija na Božji poziv da ode u Egipat bila je nevoljko, skeptična, pa čak i uplašena. Smišljao je isprike zašto nije čovjek za taj posao i čak se pokušao odreći svojih radnih obaveza.
Jeste li ikada reagirali kao Mojsije? Bog vas zove, ali onda izmišljate isprike? Ne mislite da ste dovoljno dobri, mislite da će ljudi misliti da ste ludi ili—iz čistog očaja—pokušavate smisliti nekoga drugoga da proživi taj san?
Ali istina je da je svrha koju vam je Bog dao za vas .
Moja strast je vidjeti pokret Božjih ljudi koji žive izvanredne živote. Dosta mi je gledati djecu Boga živoga kako hodaju okolo kao da smo polumrtvi! Umjesto da jurimo za svrhom koja je stvorena za nas, mnogi od nas se boje onoga što znači tražiti Boga. Nekima od nas se možda neće svidjeti ono što naš poziv zahtijeva od nas. Možemo moliti,
Bože, želim ti služiti, ali ne dopusti da se to dogodi!
Bože, želim ti služiti, ali molim te nemoj me učiniti siromašnim!
Bože, želim ti služiti, ali molim te ne dopusti da se itko u mom životu razboli!
Bože, želim ti služiti, ali molim te nemoj me tjerati da pustim svog dečka!
Svatko od nas ima mnogo strahova. Kad Bog od nas traži da uzmemo svoj križ i slijedimo ga, možda oklijevamo jer želimo upravljati vlastitim životom. Mojsije je bio upravo takav. Ipak, Bog je prekinuo njegov ugodan život – baš kao što Bog želi prekinuti naš.