Ono što je nebesko i posebno nitko ne može otkriti nebeska čuda osim Gospodina i Gospe.
Neobjašnjiva zagonetka za znanstvenike je zapanjujući fenomen zimskog cvjetanja stabala “prunus spinosa” koja rastu uz Gospino svetište u Brau, u Torinskoj biskupiji (provincija Cuneo).
U vrijeme ovih događaja, točno 1336. godine, Brau nije bio ništa drugo nego mali poljoprivredni gradić koji je pripadao teritorijima pod kontrolom općine Asti. Kronike tih godina opisuju borbe i nasilne obračune između najmoćnijih feudalnih obitelji toga kraja. Nerijetko su ta gospoda koristila, kako bi poduprla svoja poduzeća, bogate kompanije sastavljene od vojnika plaćenika, poznatih po svojoj svireposti i nemoralu. Grupe takvih razbojnika često su lutale selom, maltretirale civilno stanovništvo, krale po imanjima i pljačkale putnike.
Gospa ukazanjem spasila djevojku od silovanja
Egidia Mathis bila je mlada i trudna nevjesta koja je trebala roditi. U hladnoj večeri tog 29. prosinca 1336. šetala je seoskom ulicom vraćajući se kući, nakon što je susjednoj obitelji dostavila mlijeko i jaja. Na mjestu gdje su se spajale dvije staze da bi potom nastavile na jednu cestu, smjestila su se dvojica vojnika koji su, čim su ugledali mladu djevojku, nasrnuli na nju u namjeri da nad njom primijene seksualno nasilje.
Na tom se mjestu nalazio i mali zavjetni stupić s prikazom Blažene Djevice Marije. Egidija, uplašena neočekivanim susretom, tada se bacila na koljena držeći se za rešetku koja je štitila edikulu. Počela je glasno dozivati Djevicu Mariju. Malu je kapelicu odmah obasjala velika, zasljepljujuća svjetlost i pojavila se, odmah zatim, lijepa dama koja je potjerala nasilnike u bijeg. Egidija je tada vidjela Gospu koja ju je tješila i govorila da će sve biti dobro. U međuvremenu, zbog emocija, stresa i straha, mladu ženu je na sred ceste uhvatio porod. Nebeski lik se tada pobrinuo da joj pomogne i dala joj je, prije nego što je nestala, i neke bijele povoje u koje će poviti malo novorođenče.
Gledali čudo plakali, drhtali i molili
Međutim, ostavljena sama, Egidia je primijetila i obilno cvjetanje, unatoč zimskom razdoblju, divljeg grmlja koje je okruživalo zavjetni stup. Stoga je brzo otrčala kući i ispričala što se dogodilo njezinom mužu i obitelji. Ubrzo nakon toga, grupa seljana pojurila je na naznačeno mjesto, ne mogavši se zaprepastiti da se uvjere u istinitost priče. Vidjevši procvjetani grm seljani su pali na koljena i drhćući počeli moliti.
Ovo je priča iz koje nastaje Svetište. Priča koja se jedinstveno i jednoglasno prenosi neprekinutom usmenom predajom. Prvi pisani dokument o događajima nastao je zapravo između 1450. i 1500. godine i čuvao se do početka 19. stoljeća u gradskom arhivu Astija. Od 1803. godine, nažalost, gubi mu se svaki trag, ali postoji izvještaj pod zakletvom od pretposljednjeg vlasnika ovog mjesta, grofa Carla Giuseppea Reviglio della Veneria, koji potvrđuje njezino postojanje.
Trajno čudo
Neobjašnjiva zagonetka za znanstvenike je zapanjujući fenomen zimskog cvjetanja stabala “prunus spinosa” koja rastu uz Gospino svetište u Brau, u Torinskoj biskupiji (provincija Cuneo). Ovaj izvanredni fenomen ponavlja se 29. prosinca svake godine već 665 godina.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Torinu počeli su istraživati i promatrati ovo zimsko cvjetanje još u 16. stoljeću i do danas ne mogu pronaći znanstveno objašnjenje za ovu činjenicu.
Stabla “prunus spinosa” koja rastu u tom području cvjetaju jednom godišnje u proljeće, krajem ožujka / početkom travnja, s jednom iznimkom u svijetu; stabla uz svetište. Geofizički, elektromagnetski i drugi uzroci koji bi mogli objasniti ovu anomaliju prirode isključeni su.
Ova stabla su prvi put procvjetala za vrijeme Gospinog ukazanja 29. prosinca 1336. Tada je, jedne mrazne zimske večeri, mlada udana žena Egidia Matis, koja je bila u poodmakloj trudnoći, prošla pored svetišta uz cestu. Tamo su je dvojica vojnika zarobili s namjerom silovanja. Prestravljena Egidija, braneći se svom snagom, stala je dozivati u pomoć Majku Božju.
Nije se imala prilike obraniti kada je odjednom s Marijina kipa počela bljeskati zasljepljujuća svjetlost koja je toliko uplašila agresore da su u velikoj panici pobjegli s mjesta događaja. Tada se pojavila Blažena Djevica prestrašenoj Egidijo, tješeći je i uvjeravajući je da će sve biti dobro.
Kada je ukazanje završilo, Egidija je osjetila jake trudove, pa je sjela pod kip Majke Božje i bez ikakvih komplikacija rodila svoje prvorođeno dijete. S velikom ljubavlju zamotala ga je u šal i s mukom stigla do najbližih zgrada.
Vijest o ovom događaju brzo se proširila po cijelom selu. Za kratko vrijeme, unatoč mraku, snijegu i mrazu, na mjestu ukazanja okupilo se veliko mnoštvo ljudi na molitvi. Tu su rasla stabla “prunus spinosa” (bodljikave šljive), koja su na veliko čuđenje gomile bila prekrivena prekrasnim bijelim cvjetovima, kao da je proljeće.
Nakon nekoliko godina na mjestu ukazanja sagrađeno je Gospino svetište koje postoji do danas. Do danas oko nje raste drveće koje, protivno svim zakonima prirode, počinje cvjetati svake godine 29. prosinca, na godišnjicu ukazanja. Ovo cvatnea traje 10 dana. Ista stabla “prunus spinosa” koja rastu izvan utočišta “normalno se ponašaju” i cvjetaju u proljeće.
Znanstvenici su, međutim, zabilježili i druge čudne činjenice, naime, 29. prosinca 1887. drveće u svetištu Bra nije iznimno cvjetalo. Međutim, počeli su cvjetati na dan izbora pape Lava XIII 20. veljače 1878. Također 1898. godine postojala je iznimka od pravila. Stabla su procvjetala točno 29. prosinca i cvjetala su tri mjeseca, odnosno za cijelo vrijeme javnog izlaganja Torinskog platna. Isto tako, 23. studenog 1973., kada je Pokrov prvi put prikazan na talijanskoj televiziji, stabla svetišta Bra počela su cvjetati točno istog dana i nastavila cvjetati tijekom cijele zime. Situacija se ponovila i 1978., tijekom javnog izlaganja Torinskog platna.
Stabla svetišta u Brau, koja cvjetaju usred zime, podsjećaju na Gospinu objavu koja je čudesno zaštitila trudnicu od silovanja, nečistoće. Podsjećaju i na biblijsku istinu koju je Marija primila od Boga svojom poniznom ljubavlju.
“Tolika je njena moć nad sotonama da se – kako su često bili prisiljeni ispovijedati kroz usta opsjednutih – više boje jednog njenog uzdaha za dušu nego molitava svih svetaca; više se boje jedne njezine prijetnje nego bilo koje druge muke, piše sv. Louis Maria Grignion de Montfort.
Sotona se u svojoj mržnji želi osvetiti za čudo Božića – utjelovljenje Sina Božjega u Marijinoj utrobi. I zato takvom odlučnošću želi uništiti u srcima ljudi najveći dar Djeteta Isusa, a to je radost čiste ljubavi. Zato molite Zdravo Marijo barem tri puta dnevno tražeći dar čistog srca. Samo ćete zajedno s Marijom najsigurnije i najkraće doći k Isusu, koji je jedini Izvor ljubavi.