Tko je Beyonce i tko stoji iza nje? Odnosno, kako je moguće da postane tako slavna jedna obična ljudska “kokoš” i da se njezina “zvučna jaja” tako traže i skupo prodaju u milijunskim nakladama po cijelom globalnom selu?
A nije jedina, nažalost… No, dragi moji virtualni župljani, nemojte misliti da imam nešto protiv te jadnice! Ovaj komentar pišem u najboljoj namjeri, ne želeći ocrniti tu pjevačicu, nego da ukažem na istinu odnosno na moć koja iza pjevačice stoji. Za ovaj post koristim nekoliko relevantnih informacija koji vode do te istine. Uostalom, oni koji žele mogu ih i sami naći na mnogim internetskim stranicama. Danas više nije ništa skriveno… Dakle, Beyoncé Giselle Knowles, rođena 1981., američka je R&B pjevačica, glumica i plesačica. Glazbom se bavi od djetinjstva. Prve glazbene uspjehe postigla je krajem 1990-ih u sastavu “Destiny’s Child”. Mogli bismo reći da u njenom životu nema ništa neobično. Čak je svojevremeno pjevala u dječjem crkvenom zboru (kao i Danijela Martinović i mnoge druge i drugi).
Može se reći da je njen život tekao kao kod ostalih pjevačkih zvijezda, s usponima i padovima. Danas je mediji uglavnom prikazuju kao zgodnu i razgolićenu pjevačicu – “idealna” reklama potrošačkog seksepila… Godine 2008. objavljuje se pod čudim imenom Sasha Fierce. Njezin treći album nazvan je I AM… SASHA FIERCE. Zapravo, po vlastitom priznanju, pod tim imenom otkriva se njezin alter ego – “Sasha Fierce”. A latinski pojam “alter ego”, što u doslovnom prijevodu znači “drugi ja”, označava drugu osobnost ili drugi identitet prisutan u čovjeku (ponekad je riječ o poremećaju ličnosti). No ovdje je taj izraz alter ego iskorišten da bi ga ljudi shvatili kao psihološki pojam, a zapravo se radi o samom zloduhu, koji osobu prati nakon što je inicirana u tajnim obredima! Pjesme na albumu “I Am… Sasha Fierce” prožete su borbom između njezina duha i duha Sashe Fierce, koji se pojavljuje s mračnim šminkama ili crnim naočalama, što zapravo označava tamu toga duha koji je sada u njoj – Shasha Fierce. Svi njezini spotovi strogo su diktirani simbolima okultne naravi. Beyonce nosi veliki prsten s rogovima i sotoninom glavom. Tek kada se pojedine internet stranice pogleda s kritičkim osvrtom, lako se zaključi da je Beyonce u službi iluminatā. Taj zaključak se nameće s mnogo strana. Svakako, brzo se može zaključiti da su ona i njezin muž Jay-Z uključeni u sve to, ne svojim znanjem i mudrošću, nego jednostavno ugovorom (koji su s producentskom kućom potpisali “na život i smrt) koji moraju poštivati ako žele svjetsku slavu.
Nju često prikazuju kao dobrotvora i veliku humanisticu, ali to je samo udica za naivne slušače i fanove koji se, kao opsjednuti “obožavatelji”, niti ne trude primijetiti što je u pozadini svega i kakve to posljedice ima – i na njih same. A ona i njezin muž Jay-Z otišli su predaleko u okultizmu, čak dotle da su u svijet mračnih sila uveli i svoje vlastito dijete, bez njegove volje. Zamislite, kćeri su dali vrlo čudno ime – Ivy Blue. Evo, što u simbolici toga imena razotkriva ugledni Twitterovac “Katt Williams”: I.V.Y. = Illuminati’s Very Youngest B.L.U.E. = Born Living Under Evil. Blue Ivy spelt backwords (Eulb Yvi) = Latin for “Lucifers Daughter” (objavljeno 08.01.2012). U tom kontekstu to ime znači: Najmlađi iluminati, rođeni pod vlašću Zloga. Na neki način, ispada da je dijete kršteno sotonskim obredom. Dakle, Sotona zna da volja roditelja otvara djeci duhovni put višim silama. Kao što su kršćani od najranijih vrjemena brzo prepoznali da djecu treba krstiti dok su mala, kako bi rasla i otvarala se Božjoj milosti i zaštiti. Tako i Neprijatelj zna da djecu treba što prije otvoriti okultnim silama kroz razne rituale i obrede pa će ona jednog dana biti posve obuzeta tim silama tako da im, kada postanu punoljetna, neće ni na kraj pameti pasti da prihvate krštenje u Crkvi. Nije ni čudo da su djeca zarobljena današnjim medijima jer su puni magijskog sadržaja (crtići, igrice, filmovi, glazba). Zato roditelji znaju reći da “danas nema više ništa normalno“
. A odrasli? Poznati ljudi, koji su do slave došli pomoću okultnih sila i tajnih društava, moraju igrati onako kako to od njih traže iluminati ili neke druge mračne sile. Ponekad moraju čak i vlastitu djecu žrtvovati, jer đavao traži ljudsku žrtvu. Ako bi se netko od njih protiv toga pobunio, to bi ga moglo stajati glave. Tako neki komentiraju (i argumentirano dokazuju) da je Michael Jackson brzo nestao s lica zemlje nakon što je izjavio da mu je dosta toga što mu se neki ljudi (iluminati) miješaju u privatni život. . Dakle, strah je glavna karta na koju đavao igra i nažalost uspijeva pridobiti mnoge koji su željni slave. Ali u početku sve prikazuje drukčije. Baš kao Adamu i Evi u Edeni ili Isusu u pustinji – privlačna podvala. A straha od smrti moguće je osloboditi se samo po Duhu Svetom. Kako da se netko odupre tome đavolskom strahu, ako u njemu nema Duha Svetoga? Takav po đavolskom strahu ubija nedužne kršćane, misleći da služi Bogu, ili je svjestan da služi đavlu. Nažalost, poznato je da su – zbog košmarnog stanja prisilnih glasova u sebi – neke takve “zvijezde” počinile i samoubojstvo. Mnogi današnji kršćani uopće ne shvaćaju koja nam je i kolika milost darovana time što nas je Krist oslobodio, niti što znači veliki usklik Sv. Pavla: “Za slobodu nas Krist oslobodi” (Gal 5,1). Sjetimo se samo starih poganskih religija, u kojima je bilo sasvim “normalno” što bogovi traže od vračeva da im se žrtvuju ljudski životi. Nitko se nije smio buniti protiv toga, jer su se bojali tih strašnih bogova. Zato Sv. Augustin, koji itekako dobro poznaje što je poganstvo jer je sam bio njime ok(r)užen, upozorava da se “iza svih poganskih božanstava skrivaju zlodusi”. Zato je Krist iz ljubavi došao dati svoj život za čovjeka, da nam pokaže kako pravi Bog ne traži ljudske žrtve, nego vjeru i ljubav. I kršćanski mistici (sveci) govore da će doći tako strašno vrijeme vladavine antikrista ter će čovjek izdisati pod njegovim jarmom, ali neće moći ništa, jer će antikrist vladati preko svjetovnih zakona, a ti zakoni ne će biti u skladu s Božjim zakonom ljubavi. No, pravi kršćani opet će, kao u prvim vrjemenima Crkve, davati svoje živote i prolijevati svoju krv, koja će zajedno s Kristovom biti temelj za obnovu svega svijeta. Jedan malo duži komentar o simbolici u pjesmama od Beyonce možete pogledati ovdje.
A u sljedećem spotu skrivene poruke otkrivaju jasno lice onoga kome ona služi. Oni koji su bili bliže tim osobama, kao što su Beyonce, i pogledali ih i oči, doživjeli su kako ih obuzima neka jeza. Naime, oči su im “staklenog” i ledenog pogleda (ali ne samo zbog droge!), kao da gledaju negdje drugdje u svijet paklenog straha. Može se to vidjeti čak i na slikama, unatoč privlačnom stajlingu, šminki i namještenim (amerikaniziranim) osmijesima. Ono što treba reći mladim ljudima jest da IZBJEGAVAJU tu glazbu i takve koncerte! Da ne gledaju samo površinski što se događa na stageu, nego neka se dobro INFORMIRAJU o čemu se tu radi. Nitko nije protiv glazbe, ali postoji GLAZBA koja čovjeka IZGRAĐUJE, kao i ona koja ga RAZGRAĐUJE (degradacija i destrukcija!), posebno kada je u njoj prisutno skriveno zlo – okultno. Svi koji nešto o tome znaju dužni su mladež upozoriti na to – pa makar bili izrugani i izvrijeđani etiketama kao što su “paranoja”, “mračnjaci srednjega vijeka”, “sljedbenici teorije zavjere” itd. Danas GRIJEH PROPUSTOM (ne upozoravati na zlo), postaje sve veći i za to će mnogi odgovarati! Dakle, lako je zaključiti da se kukavice ne mogu boriti protiv takve pošasti u svijetu. A među kršćanima kukavice su svi oni koji ne samo da se ne bore protiv zla, nego i oni koji ne upozoravaju na zlo i djela Zloga.
Eh, sad, boriti se protiv sila zla! Lako je to reći, ali da bi se to moglo, potrebno je otvoriti se Duhu Svetom koji je jači u nama nego onaj duh koji je u svijetu (1Iv 4,4). A da bi se došlo do (pro)buđenja te Sile u kršćaninu, mora se umrijeti starom čovjek koji voli ovaj svijet i ne zanima ga puno misao na vječnost. Odnosno, potrebno je OBRAĆENJE! Bez njega smo mutna voda, koju nitko ne želi piti. Na kraju dodajem mali kritički osvrt glede “unutarnjih poslova”. Ni Crkva nažalost nije pošteđena iluminatskih (slobodnozidarskih) laži. Postoji i “crkvena masonerija”, koja u zajedništvu sa svjetskom, opstruira sve što dolazi od Pape. Veliki pape 20. stoljeća proročkim su duhom predvidjeli da treba doći novi izljev Duha Svetoga. Sjetimo se samo Lava XIII ter Ivana XXIII, koji je molio na II. vatikanskom koncilu da Duh Sveti uđe ponovno kroz prozore Crkve kao što je ušao na dan Pedesetnice (a nakon njega je papa Pavao VI šokirao Crkvu i svijet izjavom da se “dim Sotonin uvukao i u Crkvu”!). Bl. Ivan Pavao Dragi rado se odazivao na karizmatske susrete i okupljanja zdravih duhovnih pokreta jer je u njima vidio nadu Crkve. Benedikt XVI je, na blagdan Duhova 2005., rekao da “treba širiti kulturu Pedesetnice”. Stoga je teško razumjeti da gotovo ništa od svega toga ne zaživljava u hijerarhijskim krugovima ili tek “ide na kapaljku”. Zašto? Možda i zato što “crkvena masonerija” ima toliki medijski (i teološki!) utjecaj da se zgraža nad svim duhovnim obnovama u Crkvi, proglašavajući to kao nazadnim i srednjovjekovnim, fanatizmom, bolešću, itd. a istodobno govore o “napretku”, “modernitetu”… Sv. Toma Akvinski je primijetio opasanost ako filozofija prevlada nad teologijom.
A suvremena znanost ne samo da nije u službi istine i dobra, nego je definitivno svrha samoj sebi, profitu i kultu ličnosti bezbožnih pojedinaca i ideologija! No, hvala Bogu, mnogi ljudi u crkvenim pokretima nalaze autentičnog Krista i silno žele (pa i uz patnju) dok se i Institucija, posebno u nekim krajevnim Crkvama, jače ne otvori toj sili Duha. Trebamo ipak biti optimisti, jer sluge Zloga ne drži sav svijet pod kontrolom i ne mogu zaustaviti laičke obnove i izlijevanje Duha koje se događa na nepredvidiv način, baš kao prije 2000 godina u Efezu (v. Dj 19,1-7). Tko danas misli da se može svojim silama oduprijeti zlome, vara se. Tko šuti na zlo u svijetu, znači da se slaže s njime ili je u najmanju ruku kukavica i cinik, koji je zbog straha za vlastiti život i sam postao strašljivac pred najezdom pan-sotonizma. Mnogi kršćani i ne znaju da u njima spava sila Duha koja čeka de se probudi, ali tek uz našu slobodnu odluku za obraćenjem, za život bez kompromisa s grijehom i duhom ovoga svijeta. Zašto je važno poticati i dopustiti otvorenost Duhu Svetom? Zato što mladež ne može prepoznati u kakvom se okruženju nalazi i što sve mediji danas nude i podvaljuju ter kako – zlorabeći jedan od najljepših Božjih darova kao što je GLAZBA – truju i upropaštavaju mnoge mlade duše! Istina, mnogi propovjednici ističu da nešto nije dobro i napadaju zlo riječima, ali treba to činiti i Duhom Svetim. Zato je mladima na neki način smiješan pa i odbojan takav govor, koliko god on bio istinit. Stoga je potrebno da im se omoguće duhovni seminari i okupljanja gdje se događa izljev Duha Svetoga, a ne puko teologiziranje, filozofiranje i moraliziranje. Samo Duh Sveti može čovjeku pokazati što je njegov grijeh (v. Iv 16,8). Tada može doći do pravog obraćenja!
Tada će se obraćenici sami vratiti u svoju Crkvu koja im je majka. Da je u suvrjemenoj glazbi prisutno zlo i štovanje Sotone, to nam potvrđuju i mnogi glazbenici koji su se Božjom milošću othrvali od sotonizma i svjedoče u čemu su bili. Tako nekadašnji pjevač grupe “Black Sabbath” Jeff Fenholt, svjedoči o svom teškom životu dok je bio u službi zla ter o milosnom obraćenju. Danas je on čovjek koji svojim pobožnim pjevanjem slavi Boga. Isto tako i nekadašnji pjevač grupe “Korn”, govori u kakvom se paklu nalazio i kako sada živi u miru kao obraćen čovjek. A takvih je primjera mnogo! Dakle, dokad će tzv. gorljivi katolici shvatiti (kao što su davno shvatili neki drugi kršćani) da su mnoge globalno popularne tzv. zvijezde, kojima se i milijuni kršćana klanjaju kao pravi “obožavatelji” – a međi tim zavodnicima i širiteljima KULTURE SMRTI su ne samo Beyonce, nego također Lady Gaga, Metallica… & stotine javnih ili prikrivenih hard ili light sotonista, kao i domaće “zvijezde S(j)evernjače” s bogatim asortimanom crne duhovne “bižuterije” – tisuću puta OPASNIJE i POGUBNIJE nego već postojeće i buduće političke legalizacije raznih perverzija!!!
Pročitajte više na: https://blog.vecernji.hr/don-kacunko/kurikulum-estradnog-sotonizma-4351