“Ozdravljenje „dede Vasilja“ bilo je još čudesnije od ozdravljenja maloga Danijela Šetke, jer Jozo Vasilj (rođen 1896. u Međugorju) nije ni bio na Brdu ukazanja, a fra Ljudevit Rupčić navodi „dedinu“ izjavu koju je dao fra Stanku Vasilju 14. rujna 1981.
„Ima osam godina kako sam imao ‘polušlag’. Tada mi je lijevo oko posve zamrlo. Četiri posljednje godine nisam vidio ni na drugo. Zamolio sam Vidu Vasilj da mi donese smilja i kadulje s brda Crnice. Stavio sam to uvečer pod glavu. Ujutro sam zamolio ženu da mi donese vode.
To sam pomiješao i umio se. Kad sam se brisao ručnikom, rekao sam ženi: ‘Evo, ja vidim!’ Ona kaže: ‘Ma šta ćeš vidjeti!’ ‘Eto, vidim’ – velim joj ja – ‘da nemaš čarapa!’ Tako se i žena uvjerila da sam zaista progledao. Dok sam se umivao, molio sam Vjerovanje.
Posljednji put bio sam kod naše crkve kad je Jure Ivanković došao iz Amerike. Bog mi je tom prilikom dao još jedan veliki dar. Već više vremena imao sam mučne kraste na rukama. Tada je nestalo i krasta.“
(Iz knjige “Međugorje – Prvih sedam dana”).
Knigu možete kupiti klikom na LINK
Gornji tekst je izvadak iz knjige Darke Pavičića “Medjugorje-prvih 7 dana”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.medjugorje-news.com
www.medjugorje-news.com