Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga upropasti ili bude odbačen?
Luka 9,25
Sahranjivali su ženu koja je doživjela stotinu i dvije godine. Svećenik je svoj posmrtni govor započeo izjavom: „Završio je jedan život ispunjenosti.“
Zaista je izgledalo da je to bio život ispunjenosti. Dobro sam poznavao pokojnicu; stoga sam pozorno slušao.
Završivši školu kao jedna od najboljih učenica, zaposlila se u građanskoj službi. Preživjela je dva svjetska rata, sa svim neprilikama i teškoćama koje su ih pratili. Udala se, rodila djecu i svoje posljednje godine provela u nekom domu kao udovica. Sve u svemu, živjela je časnim životom i vjerno do duboke starosti provodila u djelu svoje dužnosti. Štoviše, njezino ljubazno i ugodno ponašanje zaslužilo je svaku pohvalu.
No je li to zaista bio život ispunjenosti? Nedostajalo je ono odlučujuće: Isus Krist. Nije htjela ni čuti za Njega. Umislila si je da njoj ne treba Izbavitelj. Toj će ženi jednog dana pred Božjim sudbenim prijestoljem biti postavljeno pitanje što je učinila s Isusom Kristom. Sin Božji je dar ljudskom rodu. Jedino nas On može spasiti iz našeg stanja izgubljenosti. Samo On nas može dovesti do Boga. No ona ga je namjerno odbacila. Kakva je korist bila od poštovanja koje je stekla među ljudima?
O onima koji vjeruju u Njega, Isus je rekao: „Ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju“ ( Ivan 10,10 ). To je vječan život, koji ima svoj početak i ispunjenost. Tko god vjeruje u Gospodina Isusa is Njim živi, jednog će dana biti s Njim. Ništa drugo ne može biti nazvano životom ispunjenja.
Izvor: gbv-online.org
