Ivan Pavao II: Slušajmo Marijin glas, neka ga sluša cijela Crkva, neka ga sluša cijelo čovječanstvo jer Marija hoće samo vječni spas ljudi i naroda po naumu Providnosti Božje.
Katolička Crkva je službeno priznala ukazanja Blažene Djevice Marije u portugalskom gradu Fatimi, 1917. godine. Treća tajna koju je Gospa povjerila vidjelici Luciji ne odnosi se samo na atentat na papu Ivana Pavla II. ”Bit će ratova i terora. Proročanstvo iz Fatime nije zaključeno. Povjeravam nebu sve narode i države svijeta, a Djevici iz Fatime sve svećenike” – rekao je Benedikt XVI. na euharistijskom slavlju ispred fatimskog svetišta (2010.). Upozorio je kako je proročanstvo iz Fatime “poruka protiv kukavnih egoizama nacija, rasa, ideologija, skupina i pojedinaca. Zavaravaju se oni koji pomišljaju da je misija proročanstva iz Fatime zaključena,” upozorio je Benedikt XVI. naglasivši kako je “čovjek pokrenuo ciklus smrti i terora koji ne uspijeva zaustaviti”, jer su narodi, rase i pojedinci poticani egoizmom”.
Zbog toga treba poslušati Gospin poziv i predati se Bogu i Božjoj ljubavi.
Treća fatimska tajna svjedočanstvo je koju je 3. siječnja 1944., po naredbi biskupa Leirije, sastavila sestra Lucija, vezano uz treći dio tajne otkrivene 13. srpnja 1917. u Covi da Iriji, Fátima.
Tekst je najprije bio čuvan u zapečaćenoj omotnici kod biskupa Leirije, a 4. travnja 1957. predan je u Tajni arhiv Svete stolice, da bi ga objavio papa Ivan Pavao II. na prijelazu iz drugog u treće tisućljeće.
Sestra Lucija piše: Nakon dva dijela koja sam već iznijela, vidjeli smo lijevo i malo iznad Naše Gospe anđela s ognjenim mačem u lijevoj ruci; svijetlio je i izbacivao vatrene iskre i činilo se da će zapaliti svijet; ali iskre su se gasile u doticaju sa sjajem koji je izlazio Našoj Gospi iz njene desne ruke prema njemu: anđeo je desnom rukom pokazivao prema zemlji, viknuo je jakim glasom: ‘Pokora, pokora, pokora!’ I u ogromnoj svjetlosti ugledasmo Boga: nešto slično kao što se ljudi vide u ogledalu kada prolaze ispred ogledala.
Za jednog biskupa obučena u bijelo imali smo predosjećaj da je to bio sveti otac.
Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na strmu planinu, na čijem se vrhu nalazio velik križ, napravljen od stabla nalik hrastu plutnjaku s korom. Prije no što je stigao na vrh, sveti otac je nesigurnim korakom prošao kroz veliki polurazrušeni grad, drhteći, shrvan bolom i mukom, molio je za spas duša mrtvaca koji su ležali po putu.
Stigavši na vrh planine, kleknuo je u podnožju velikog križa i tad ga je ubila skupina vojnika, pogodivši ga vatrenim oružjem i strijelama.
Na isti su način umrli i biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te mnoštvo laika, iz različitih klasa i staleža. Sa svake strane križa stajala su dva anđela.
Oni su u kristalnim posudama, koju je svaki od njih držao u ruci, skupljali krv mučenika te njome škropili duše koje su se približavale Bogu.
Autor: Rastimo u vjeri/ Tekst: Ivan R.