Isus poziva na veću hrabrost tražeći od nas da se oslanjamo i na svoje sposobnosti. U stvarnosti traži da se više oslonimo na njega, da dopustimo da oživi njegov duh.
Prvo čitanje:
1Kr 21, 1-16
Nabot je kamenovan i umro je.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U ono vrijeme: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palače Ahaba, kralja samarijskog, i Ahab ovako reče Nabotu: »Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak, jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi.« Ali Nabot reče Ahabu: »Gospodin me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!«
Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: »Ne dam ti baštine svojih otaca.« Legao je na postelju i okrenuo lice, i nije htio okusiti hrane. Dođe mu njegova žena Izabela i reče: »Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?« On joj odgovori: »Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat ću ti drugi vinograd za taj. Ali mi je on rekao: Ne dam ti svoga vinograda.« Tada mu žena Izabela reče: »Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi, i budi dobre volje. Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca.«
I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih njegovim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugrađanima. U tim je pismima napisala: Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: Proklinjao si Boga i kralja! Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.
I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izabela zapovijedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot, i optužiše Nabota pred narodom: »Nabot je proklinjao Boga i kralja.« I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem, i on pogibe. Zatim poručiše Izabeli: »Nabot je kamenovan i umro je.« Pošto je Izabela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: »Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav.« Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 5, 2-3.4b-7
Pripjev: Osluhni, Gospodine, jecaje moje!
Čuj, Gospodine, riječi moje,
jecaje moje osluhni!
Osvrni se na glas mog prizivanja,
o Kralju moj i Bože moj,
jer tebe vruće zazivam!
Zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć,
jer ti nisi Bog kom je nepravda mila:
zlobniku nema boravka s tobom,
opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.
Mrziš sve koji čine bezakonje
i uništavaš lažljivce.
Krvopija i varalica
Gospodinu se gadi.
Evanđelje:
Mt 5, 38-42
Ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno:
Oko za oko, zub za zub!
A ja vam kažem:
Ne opirite se Zlomu!
Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu,
okreni mu i drugi.
Onome tko bi se htio s tobom parničiti
da bi se domogao tvoje donje haljine
prepusti i gornju.
Ako te tko prisili jednu milju,
pođi s njim dvije.
Tko od tebe što zaište,
podaj mu!
I ne okreni se od onoga
koji hoće da mu pozajmiš.«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Zakon je rekao: “Oko za oko i zub za zub” (Izl 21,24; Lev 24,20; Pnz 19, 21). Bila je to zapovijed i za kažnjavanje – kazna ne smije biti veća od zločina. Prema Starom zavjetu, kažnjavanje je bilo u ovlasti države, a ne pojedinca.
Potpuno odbacujući odmazdu, Isus je pošao dalje od Zakona prema jednoj višoj pravednosti. Svojim je učenicima pokazao da, kako je jednom osveta bila Zakonom dopustiva, tako sada neopiranje postaje milosno mogućim. Isus je svoje sljedbenike uputio neka se ne opiru zlotvoru. Ako ih tko pljusne po jednom obrazu, trebaju mu okrenuti i drugi. Ako se tko s njima parniči zbog njihove košulje (donje haljine), trebaju mu predati i svoj ogrtač (gornji dio odjeće za pokrivanje noću). Ako ih neka službena osoba prisili nositi njezinu prtljagu jednu milju, trebaju je dobrovoljno ponijeti dvije milje.
Danas nam Isusova posljednja zapovijed u ovom odjeljku izgleda najneizvedivijom: Onomu tko od tebe traži, podaj! I ne okreni se od onoga koji želi od tebe pozajmiti. Zbog svoje opsjednutosti materijalnim dobrima i posjedovanjem odbijamo i samu pomisao da se odreknemo onoga što smo stekli. Međutim, kada bismo se htjeli okrenuti nebeskom blagu i bili zadovoljni samo nužnom hranom i odjećom, ove bismo riječi prihvatili doslovnije i voljnije. Isusov iskaz pretpostavlja da je onaj tko traži pomoć u istinskoj potrebi. Budući da nije moguće znati je li u svim slučajevima potreba stvarna, bolje je (kako netko reče) “pomoći mnoštvu lažnih prosjaka negoli riskirati da odbijemo čovjeka u stvarnoj potrebi”.
S ljudskog stajališta, ponašanje kakvo Gospodin ovdje zahtijeva nije moguće. Jedino osoba kojom upravlja Duh Sveti može živjeti samopožrtvovnim životom. Samo ako je Spasitelju dopušteno živjeti Njegov život u vjerniku, mogu uvreda, nepravda i neprilika biti uzvraćene ljubavlju. To je “evanđelje druge milje”. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)