Govorio je o hramu svoga tijela. (Ivan 2, 13-22)

Isus ulazi u jeruzalemski Hram i ondje zatiče trgovinu, novac i buku umjesto svetosti koja pripada domu njegova Oca. Njegova odlučna reakcija otkriva koliko je važno da mjesto susreta s Bogom ostane sveto.

No današnje Evanđelje ne govori samo o građevini u Jeruzalemu. Ono nas poziva da pogledamo vlastitu nutrinu i zapitamo se jesmo li dopustili brigama, grijesima i prolaznim stvarima da zauzmu mjesto koje pripada Gospodinu.

Evanđelje dana (Iv 2,13–22)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. (Ivan 2, 13-22)

Riječ Gospodnja.

Komentar Evanđelja

Isusova odlučnost u Hramu pokazuje da ljubav prema Bogu nije ravnodušna prema onome što narušava svetost. Krist ne odbacuje ljude, nego razotkriva ono što ih udaljava od istinskog susreta s Ocem.

I naše srce može postati prostor prepun nemira, sebičnosti, neopraštanja i nepotrebnih briga. Kada dopustimo da nas sve to potpuno zaokupi, lako zaboravljamo na molitvu, zahvalnost i Božju prisutnost.

Zato nas današnje Evanđelje poziva da otvorimo vrata Kristu. On ne dolazi uništiti naš život, nego ukloniti ono što nas sprječava da živimo u njegovoj ljubavi.

Posebno su važne Isusove riječi o Hramu koji će podići u tri dana. Učenici su tek nakon uskrsnuća razumjeli da je govorio o vlastitom tijelu.

Time nam otkriva da je upravo on središte našega susreta s Bogom. Njegova smrt i uskrsnuće otvaraju nam put prema novom životu.

Blagdan Posvete Lateranske bazilike podsjeća nas i na jedinstvo Crkve, zajednice vjernika okupljene oko uskrsloga Krista.

Danas se zato zapitajmo: što bi Isus pronašao kada bi pogledao u moje srce? Dopustimo mu da nas očisti, obnovi i ispuni mirom koji samo on može dati.

Kratka molitva

Gospodine Isuse, očisti moje srce od svega što me udaljava od Tebe. Ukloni sebičnost, nemir i grijeh koji zatvaraju vrata Tvojoj ljubavi. Nauči me čuvati svetost Tvoga doma i živjeti kao hram Duha Svetoga. Obnovi moju vjeru i vodi me putem koji donosi istinski mir. Amen.

The post Evanđelje dana 9. studenoga: Isus čisti hram appeared first on Rastimo u vjeri.

Zamislimo trenutak u kojem iznenada čujemo da dolazi netko koga smo dugo očekivali. Hoćemo li ga dočekati otvorenih vrata ili ćemo tek tada početi pripremati ono što smo odavno trebali učiniti? Upravo takvu sliku Isus stavlja pred svoje učenike govoreći o deset djevica koje su čekale dolazak zaručnika.

Pet ih je bilo mudrih, a pet ludih. Sve su ponijele svjetiljke, sve su očekivale isti dolazak i sve su tijekom čekanja zadrijemale. Međutim, kada je u ponoć odjeknuo poziv da zaručnik dolazi, pokazala se velika razlika među njima.

Mudre djevice imale su dovoljno ulja, dok su druge shvatile da njihove svjetiljke neće moći nastaviti gorjeti.

Ta nas prispodoba poziva da ozbiljno razmislimo o vlastitom odnosu s Bogom i o danu kada ćemo stati pred njega.

Svjetiljka vjere mora gorjeti i kada nitko ne gleda

U Isusovoj prispodobi zaručnik predstavlja Krista, a njegov dolazak podsjeća nas na konačni susret s Gospodinom.

Svjetiljke i ulje možemo razumjeti kao poziv na budnost, ustrajnost i vjeru koja donosi plodove u svakodnevnom životu.

Nije dovoljno samo nositi kršćansko ime, poznavati molitve ili povremeno odlaziti u crkvu. Vjera treba biti vidljiva u našim djelima, opraštanju, milosrđu i ljubavi prema bližnjima.

Čovjek može ostaviti dojam duboke pobožnosti, a istodobno zatvoriti srce pred potrebama drugih.

Bog nas poziva na vjeru koja ne ostaje samo na riječima, nego mijenja način na koji živimo.

Vrata se jednom zatvaraju: ne odgađaj obraćenje

Najpotresniji trenutak prispodobe nastupa kada nespremne djevice dolaze pred zatvorena vrata i mole da ih zaručnik pusti unutra.

Isus tim ozbiljnim upozorenjem ne želi širiti očaj, nego nas probuditi iz duhovne ravnodušnosti.

Nitko od nas ne zna kada će završiti njegov zemaljski život niti kada će Krist ponovno doći.

Zato vrijeme koje imamo nije nešto što smijemo olako potrošiti. Svaki novi dan prilika je za obraćenje, svetu ispovijed, molitvu i dobra djela.

Najveća opasnost nije u tome što ne znamo kada će Gospodin doći, nego u tome što mislimo da za obraćenje uvijek imamo vremena.

Isus nas ne poziva da živimo u strahu, nego u budnoj ljubavi i povjerenju.

Nemoj čekati posljednji trenutak da bi otvorio srce Bogu. Učini to danas, dok svjetiljka još može gorjeti.

Jer najveća radost vjernika bit će susret s Kristom kojemu je već za života otvorio svoje srce.

The post Kad Isus ponovno dođe, hoće li tvoja svjetiljka gorjeti? appeared first on Rastimo u vjeri.

Možemo izgovoriti mnogo molitava, a ipak u sebi osjećati prazninu. Možemo ponavljati poznate riječi, dok nam misli lutaju prema svakodnevnim brigama. No postoje i trenuci kada čovjek pred Bogom jednostavno zastane, pogleda prema nebu i izgovori nekoliko riječi koje dolaze iz dubine njegove duše.

Upravo nas takvi trenuci podsjećaju da molitva nije natjecanje u lijepim riječima, nego susret s Onim koji nas poznaje bolje nego što poznajemo sami sebe.

Bog zna naše strahove, slabosti i skrivene suze. Ipak, želi da mu se slobodno približimo, da pred njega donesemo sve ono što nas raduje, boli ili opterećuje.

Bog ne broji riječi, nego gleda srce

Isus je u Evanđelju upozorio da molitva ne smije postati prazno ponavljanje riječi bez stvarnog odnosa s Bogom. U Matejevu evanđelju (Mt 6,7–8) poučava da nebeski Otac zna što nam je potrebno i prije nego što ga zamolimo.

To ne znači da su poznate molitve manje vrijedne. Naprotiv, Očenaš je molitva koju nas je naučio sam Isus, a krunica nas vodi prema razmatranju Kristova života.

Molitva zahvale, prošnje i slavljenja također ima svoje važno mjesto u kršćanskom životu.

Ipak, osobni razgovor s Bogom omogućuje nam da mu otvorimo srce bez skrivanja. Pred njim ne moramo glumiti snagu kada smo slabi niti radost kada nas nešto duboko boli.

Ponekad je dovoljno iskreno reći: „Gospodine, teško mi je, ali vjerujem da me nećeš napustiti.”

Najljepša molitva počinje povjerenjem

Bog ne očekuje da uvijek pronađemo prave riječi. On nas poziva da mu pristupimo kao djeca Ocu koji ih ljubi.

Zato molitva ne mora uvijek biti duga. Može započeti jednostavnom zahvalom za novi dan, molbom za oproštenje ili predanjem brige koju više ne možemo sami nositi.

Važno je razumjeti da Bog nije dužan ispuniti svaku našu želju onako kako smo zamislili. Njegova ljubav ostaje prisutna i onda kada odgovor ne dolazi odmah.

Molitva koja mijenja život nije ona kojom pokušavamo promijeniti Božju volju, nego ona kojom dopuštamo Bogu da mijenja naše srce.

Samo svojim riječima čovjek može reći što mu je na srcu, samo svojim riječima može biti potpuno otvoren i iskren. Daj Bogu svoje srce iskreno u molitvi, a On će ti uzvratiti svojim srcem koje je puno ljubavi za tebe.

The post Koju molitvu Bog najviše voli čuti? Isus otkriva odgovor appeared first on Rastimo u vjeri.

Sve više mladih danas razmišlja o budućnosti s nesigurnošću. Hoće li pronaći osobu s kojom mogu provesti život? Hoće li uspjeti izgraditi obitelj? Mogu li ostati vjerni obećanju kada dođu teškoće? Upravo tim pitanjima posebnu je pozornost posvetio papa Lav XIV. tijekom susreta s mladima u Montevideu.

Na molitvenom bdjenju održanom 7. studenoga 2026. na stadionu Estadio Centenario Papa je ohrabrio mlade da ne dopuste strahu da im zatvori vrata životnog poziva.

Njegove riječi nisu bile upućene samo onima koji razmišljaju o ženidbi nego i svima koji traže smisao, sigurnost i vlastiti put prema Bogu.

Brak nije gubitak slobode, nego odluka za ljubav

Današnje društvo često prikazuje trajnu obvezu kao ograničenje osobne slobode. Mnogi žele ljubav, ali se istodobno boje obećanja koje traje cijeli život.

Papa je mladima poručio da se ne boje odlučiti za brak i osnivanje obitelji. Ohrabrio je i one koji osjećaju poziv na svećenički ili redovnički život da ne odustanu zbog straha od drugih mogućnosti koje bi time ostavili iza sebe.

Kršćanski brak nije obećanje da nikada neće biti problema. To je odluka dvoje ljudi da kroz život prolaze zajedno, oslanjajući se na Božju milost.

Ljubav se ne dokazuje samo lijepim riječima i osjećajima. Ona raste kroz strpljenje, opraštanje, međusobno poštovanje i svakodnevnu spremnost da drugoga stavimo ispred vlastite udobnosti.

Upravo takva ljubav postaje svjedočanstvo vjere u svijetu kojem sve više nedostaje trajnosti.

Kada Bog postane središte, strah gubi svoju snagu

Papa Lav XIV. upozorio je i na opasnost života u kojem za Boga više nema mjesta. Čovjek može biti toliko zaokupljen obvezama, planovima i brigama da postupno prestane primjećivati koliko mu je potrebna Božja blizina.

Zato je mladima približio sliku Betlehema, malenoga mjesta koje je Bog izabrao za dolazak Spasitelja.

Ta slika podsjeća da vrijednost ljudskog života ne određuju bogatstvo, uspjeh ili društveno priznanje, nego ljubav koju čovjek prima i daruje.

Bog ne traži savršene okolnosti da bi djelovao. On dolazi i u naše nesigurnosti, obiteljske teškoće i trenutke kada ne znamo kojim putem krenuti.

Poruka mladima, ali i svim vjernicima, ostaje snažna: ne dopustite da strah od budućnosti bude veći od povjerenja u Boga.

Jer ljubav koja se gradi na vjeri nije samo osjećaj koji prolazi. Ona postaje svakodnevna odluka da ostanemo vjerni, da opraštamo i da zajedno rastemo prema svetosti.

Budite sveti

Što znači biti sveti? Papa Lav je potaknuo prisutne na bdijenju da se ne zadovoljavaju pukom pravednošću ili vjerom iz navike. Ograničiti se samo na to znači Bogu darovati samo dio sebe. Stoga ih je Papa potaknuo da se daruju u potpunosti. Biti sveti znači također biti ispunjeni životom, slobodom i autentičnošću – rekao je te dodao:

Ne bojte se težiti tomu. Krist nas nije pozvao na osrednjost, nego na nov i ispunjen život, poput njegova.

Isus kao prijatelj

Neka se vidi da smo bili u Betlehemu – rekao je papa Lav XIV. na kraju bdijenja s Urugvajcima te im istaknuo da isti Isus koji je rođen u Betlehemu, koji je umro i uskrsnuo, živi zauvijek i ostaje s nama. Čeka nas stvarno prisutan u euharistiji i svetohraništu, gdje ga možemo nastaviti susretati i razgovarati s njim kao s bliskim i poniznim prijateljem.

The post Papa Lav XIV. pozvao mlade na brak: Ne bojte se ljubavi koja traje appeared first on Rastimo u vjeri.

Nedjelja za kršćanina nije samo posljednji dan u tjednu niti prilika da se odmorimo od svakodnevnih obveza. Ona je dan Gospodnji, dan Kristova uskrsnuća i poseban poziv da zastanemo, otvorimo srce Bogu i obnovimo svoju vjeru.

Nakon dana ispunjenih poslom, brigama i žurbom, nedjelja nam pruža priliku da se vratimo onome što je u životu najvažnije. No kako je doista živjeti? Je li dovoljno samo otići na svetu misu ili nas Bog poziva na nešto više?

Prava priprema započinje već u subotu navečer, kada možemo odložiti nepotrebne obveze, pripremiti se za euharistijsko slavlje i odlučiti da sljedeći dan nećemo dopustiti da nam prođe bez molitve, zahvalnosti i ljubavi prema bližnjima.

Nedjeljno jutro započni molitvom i susretom s Isusom

Kada se u nedjelju probudiš, nemoj odmah posegnuti za mobitelom niti dopustiti da ti misli ispune svakodnevne brige. Prekriži se i zahvali Bogu za novi dan. Kratka jutarnja molitva može promijeniti način na koji ćeš proživjeti cijelu nedjelju.

Prije odlaska u crkvu pripremi se u miru. Odjeni se uredno i dostojanstveno te kreni dovoljno rano kako bi mogao nekoliko trenutaka provesti u tišini pred Gospodinom.

Na svetoj misi pažljivo slušaj Božju riječ, sudjeluj u molitvama i pjesmi te prinesi Bogu svoje radosti, teškoće i nakane.

Ako si prikladno pripravljen, pristupi svetoj pričesti.
Sveta misa središte je kršćanske nedjelje jer nas okuplja oko uskrsloga Krista.

Posveti nedjelju obitelji, odmoru i djelima ljubavi

Nakon svete mise nemoj zaboraviti da se vjera nastavlja živjeti i izvan crkve. Nedjelja je prilika za zajednički obiteljski ručak, razgovor, šetnju i vrijeme provedeno s najmilijima.

Posjeti roditelje, bake i djedove, bolesne ili usamljene osobe. Ponekad jedan telefonski poziv, zagrljaj ili nekoliko iskrenih riječi nekome može donijeti veliku radost.

Izbjegavaj nepotrebne poslove koji ti oduzimaju vrijeme za Boga i obitelj. Dopusti sebi odmor, ali pronađi i trenutak za čitanje Svetoga pisma.

Isus nas podsjeća: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.” (Mk 2,27)
Dan Gospodnji nije teret, nego dar. On nas uči da život nije samo rad, žurba i stjecanje materijalnoga.

Zato navečer, prije spavanja, zahvali Bogu za sve što si primio.
Neka tvoja nedjelja bude dan u kojem ćeš obnoviti odnos s Bogom, približiti se obitelji i nekome darovati ljubav.

Jer najljepše provedena nedjelja nije ona u kojoj smo učinili najviše, nego ona u kojoj smo Bogu i bližnjima otvorili svoje srce.

The post Kako se pripremiti za svetu nedjelju i susret s Bogom? appeared first on Rastimo u vjeri.

Sotona se čovjeku ne mora prikazati kao zastrašujuće biće s rogovima da bi ga udaljio od Boga. Mnogo su opasnije kušnje koje izgledaju privlačno, bezazleno ili čak dobro. Zlo često započinje ondje gdje čovjek prestane preispitivati svoje odluke i počne opravdavati ono što ga polako odvaja od Božje volje.

Na početku duhovnoga života kušnje mogu biti očite. Neumjerenost u alkoholu, prejedanje ili neuredno traženje spolnih užitaka mogu postati područja čovjekove slabosti. Problem nije u svakom užitku, nego u tome kada zadovoljstvo postane važnije od savjesti, ljubavi i odgovornosti.

Čovjek tada može prepoznati pogrešan put, ali mu se ipak teško oduprijeti. Upravo zato duhovni rast zahtijeva molitvu, obraćenje i oslanjanje na Božju milost.

Male kušnje mogu otvoriti put većim padovima

Kada čovjek odluči ozbiljnije živjeti svoju vjeru, kušnje mogu postati suptilnije. Umjesto očitih grijeha pojavljuju se male laži, prešućivanje istine, zanemarivanje dužnosti ili svjesno skrivanje važnih grijeha u ispovijedi.

Ni glazba, filmovi ni svakodnevne razonode nisu sami po sebi zli. Međutim, ako zbog njih trajno zanemarujemo molitvu, obitelj i svoje obveze, potrebno je preispitati vlastite prioritete.

Takvi kompromisi mogu postupno oslabiti duhovni život. Ipak, Božja milost ne prestaje djelovati. Bog uvijek poziva čovjeka na povratak, iskreno pokajanje i novi početak.

Kada se kušnja skriva iza prividnoga dobra

Posebno zahtjevne kušnje mogu nastati kada nešto izgleda dobro, ali nas dugoročno udaljava od našega poziva.

Dobra poslovna prilika može ugroziti obiteljski život. Prijateljstvo može prerasti u nezdravu navezanost. Osoba pozvana na posvećeni život može se suočiti s osjećajima koji zahtijevaju ozbiljno razlučivanje.

Duhovna tradicija, osobito sveti Ivan od Križa, upozorava na opasnost zavaravanja prividnim duhovnim dobrima. Zato svaki poticaj treba provjeravati u svjetlu Evanđelja i nauka Crkve.

„I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla.” (2 Kor 11,14)

Nemir može biti povod za preispitivanje, ali nije siguran dokaz djelovanja Zloga. I Božji poziv ponekad zahtijeva tešku odluku.

Zato moli, slušaj savjest, traži savjet pouzdanoga duhovnika i promatraj plodove svojih odluka.

Predstavit će se kao iskreno prijateljstvo koje će ti dati sve što si htio, ali koje će te dugoročno učiniti navezanim na nešto što nije Bog.

I pomutit će ti mir. Odijelit će te od sigurnosti koju si imao u predanju Božjoj volji. Privlačit će te dobrim stvarima, svetim stvarima, ali koje nisu Bog. Stvarima koje te neće voditi Bogu. Nauči prepoznavati tihi glas svoje savjesti.

Razlučuj odakle dolazi taj fini poticaj. Koje pokrete duha izaziva u tebi? Ako ti se neki pokret duha čini ispravnim, ali u tebi izazove osjećaj nemira, vjerojatno to nije Božji poticaj.

Budi pažljiv, slušaj, moli. Prepoznaj glas Zloga. Prepoznaj glas Boga. Za Boga si stvoren. Ne pristaj na jeftine kompromise.

Za Boga si stvoren. Ne pristaj na kompromise koji te udaljavaju od Njegove ljubavi.

Urednička obrada nadahnuta razmatranjem brata Jakova od Križa.

The post Kako Sotona djeluje u životu čovjeka? Prepoznaj zamke appeared first on Rastimo u vjeri.

Čovjek može biti okružen ljudima, a ipak se osjećati potpuno sam. Postoje životni trenuci kada nas pritisnu brige, kada molitve kao da ostaju bez odgovora i kada se pitamo vidi li Bog ono kroz što prolazimo.

Upravo u takvim trenucima posebno snažno odjekuju Isusove riječi zapisane na samome završetku Matejeva evanđelja.

One nisu samo utjeha iz prošlosti, nego živo obećanje koje i danas govori ljudskom srcu. Isus ne obećava svojim učenicima život bez teškoća, ali im jamči nešto mnogo dragocjenije: svoju trajnu prisutnost. To obećanje vrijedi i onda kada smo slabi, kada se bojimo budućnosti ili kada nam se čini da nemamo snage nastaviti.

Što nam Isus poručuje riječima: Ja sam s vama?

U Evanđelju po Mateju čitamo: „I evo, ja sam s vama u sve dane  do svršetka svijeta.” (Mt 28,20)
Ove riječi Isus izgovara nakon uskrsnuća, kada šalje apostole da naviještaju evanđelje svim narodima. Znao je da ih čekaju protivljenja, progoni i mnoge kušnje.

Zato im nije obećao lagan put, nego svoju vjernost.
Izraz „u sve dane” posebno je važan. Isus nije rekao da će biti uz svoje učenike samo kada budu snažni, uspješni ili radosni.

Njegovo obećanje obuhvaća svaki dan, uključujući one ispunjene suzama, neizvjesnošću i borbom.
Božja prisutnost ne znači da će svaka naša želja biti ispunjena, nego da nijedna teškoća ne mora biti proživljena bez nade.

Kako prepoznati Isusovu blizinu u svakodnevnom životu?

Isus nam dolazi ususret kroz svoju riječ, molitvu, sakramente i ljubav bližnjih. Njegovu prisutnost posebno susrećemo u euharistiji, gdje nam se daruje na najdublji način.

Kada ti je teško, ne moraš tražiti velike riječi. Ponekad je dovoljna jednostavna molitva: „Isuse, vjerujem da si sa mnom. Pomozi mi da Ti ostanem vjeran.”

Važno je razumjeti da osjećaj samoće nije dokaz Božje odsutnosti. I veliki sveci prolazili su kroz duhovne tame, ali su nastavili vjerovati Njegovu obećanju.

Zato, kada pomisliš da te nitko ne razumije, sjeti se Isusovih riječi. On poznaje tvoje srce, vidi tvoju borbu i poziva te da mu vjeruješ.

Možda se danas osjećaš sam, ali Isusovo obećanje ostaje nepromijenjeno: On je sa svojim učenicima u sve dane, do svršetka svijeta.

The post Nisi sam: Isusovo obećanje koje mijenja svaki život appeared first on Rastimo u vjeri.

Postoje trenuci kada čovjek nosi toliko briga da više ne zna odakle započeti. Obiteljske teškoće, bolest, neizvjesnost i svakodnevne obveze često opterećuju srce.

Upravo tada molitva postaje dragocjen susret s Bogom, mjesto na kojem ne moramo skrivati svoje slabosti niti tražiti savršene riječi. Dovoljno je otvoriti srce i iskreno reći: Isuse, sve što imam i sve što jesam predajem Tebi.

Molitva predanja Isusu kroz Bezgrešno Srce Marijino podsjeća nas da nijedan trenutak našega života nije bezvrijedan kada ga živimo u zajedništvu s Bogom.

Naše radosti, posao, umor, dobra djela, pa čak i patnje mogu postati izraz ljubavi i povjerenja. Marija nas svojim primjerom uči kako prihvatiti Božju volju i ostati vjerni čak i onda kada ne razumijemo sve što nam se događa.

Zašto je važno svaki dan predati Isusu svoje srce?

Predati život Bogu ne znači da će sve teškoće odmah nestati. To znači vjerovati da nas Gospodin neće napustiti ni u trenucima kada se osjećamo nemoćno.

Isus nas u Evanđelju poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28).

Te riječi otkrivaju dubinu Božje ljubavi. Isus ne traži samo naše uspjehe i dobra djela. On želi da mu donesemo i svoje strahove, razočaranja i rane.

Svakodnevno predanje može nam pomoći da dan započnemo zahvalnošću, da budemo strpljiviji prema bližnjima i da u teškoćama ne izgubimo nadu.

Molitva predanja kroz Bezgrešno Srce Marijino

Gospodine Isuse, na početku ovoga dana dolazim pred Tebe otvorena srca. Po Bezgrešnom Srcu Tvoje Majke Marije predajem Ti sve svoje misli, riječi, djela, radosti i patnje.

Sjedini moje molitve i svakodnevne žrtve sa svetom misnom žrtvom koja se prinosi diljem svijeta.

Oprosti moje grijehe i propuste. Nauči me ljubiti Tebe iznad svega i prepoznati Tvoju prisutnost u ljudima koje susrećem.

Kada me obuzme strah, daruj mi povjerenje. Kada osjetim slabost, budi moja snaga. Kada me pritisnu životne brige, podsjeti me da nikada nisam sam.

Bezgrešno Srce Marijino, vodi me bliže Isusu i pomozi mi da svaki dan živim u Božjoj milosti.

Isuse, u Tvoje ruke predajem svoju obitelj, svoj rad, svoju budućnost i sve ono što ne mogu promijeniti.

Neka moj život bude svjedočanstvo Tvoje ljubavi, a moje srce uvijek otvoreno Tvojoj svetoj volji.

Amen.

Molitva nije čarobna formula, nego odnos ljubavi i povjerenja s Bogom. Njezina vrijednost nije u obećanju izvanrednih milosti zbog samog izgovaranja riječi, nego u iskrenom obraćenju srca.

Zato svaki novi dan može postati prilika da ponovno kažemo: Gospodine, vodi me svojim putem.

The post Predaj Isusu sve svoje brige: Molitva koja mijenja srce appeared first on Rastimo u vjeri.

Subotnje poslijepodne u povijesnom središtu poljskoga grada Krakova pretvorilo se u prizor straha, boli i nezamislive tragedije. Mjesto na kojem se svakodnevno okupljaju stanovnici, obitelji i turisti postalo je poprište smrtonosnog oružanog napada. Šest nedužnih osoba izgubilo je život, a još petnaest ih je ozlijeđeno.

Tragedija se dogodila 7. studenoga 2026. godine, oko 15 sati, na poznatom glavnom gradskom trgu Rynek Główny. Ono što je trebalo biti mirno subotnje poslijepodne završilo je pucnjavom, dolaskom brojnih hitnih službi i očajničkim pokušajima spašavanja ljudskih života.

Vijest je potresla Poljsku, ali i brojne ljude diljem Europe. Iza svakoga izgubljenog života ostala je obitelj, prijatelji i praznina koju ništa ne može jednostavno nadomjestiti.

Kako se dogodio krvavi napad u središtu Krakova?

Prema informacijama poljske policije i gradskih vlasti, napadač je automobilom ušao na područje glavnog trga, u blizini Sławkowske ulice, te iz vozila počeo pucati prema slučajnim prolaznicima.

Ljudi koji su se zatekli u središtu grada počeli su bježati i tražiti zaklon. Na mjesto napada ubrzo su stigli policajci, vatrogasci i ekipe hitne medicinske pomoći. Pokrenuta je evakuacija dijela gradskog središta, a u spašavanju ozlijeđenih sudjelovale su brojne službe.

Tijekom napada pucano je i prema tramvaju linije broj 1, pri čemu je razbijeno staklo vozačke kabine. Srećom, u tom događaju nisu ozlijeđeni ni vozač ni putnici.

Policija je napadača zaustavila na području križanja ulica Dietla i Stradomska. Tijekom oružanog sukoba napadač je ranjen, nakon čega je uhićen i prevezen u bolnicu.

U napadu je poginulo šest osoba, četiri žene i dvojica muškaraca. Među petnaest ozlijeđenih nalaze se i dvojica policajaca koji su intervenirali, a jedan od njih zadobio je osobito teške ozljede.

Poljske vlasti potvrdile su da je osumnjičeni poljski državljanin. Istražitelji provjeravaju okolnosti napada i njegove moguće motive. Prema navodima vlasti, osumnjičeni je imao radikalne ultranacionalističke stavove, no konačan motiv napada još nije službeno utvrđen.

Premijer Donald Tusk objavio je i da su u domu osumnjičenog u Ostrowiecu Świętokrzyskom pronađene tri mrtve osobe, za koje se sumnja da su članovi njegove obitelji. Okolnosti njihove smrti također su predmet istrage.

Poljska tuguje, a tragedija podsjeća koliko je život dragocjen

Vijest o stradanju nedužnih ljudi izazvala je duboku tugu. Krakov, grad bogate povijesti, kulture i kršćanske baštine, suočio se s događajem koji je u nekoliko trenutaka promijenio živote brojnih obitelji.

U takvim trenucima teško je pronaći riječi koje mogu ublažiti bol onih koji su izgubili svoje najmilije. Nijedna obitelj ne očekuje da će običan odlazak u grad završiti tragedijom. Nitko ne može vratiti izgubljene živote, ali suosjećanje, blizina i molitva mogu biti znak da obitelji žrtava nisu zaboravljene.

Kršćanska vjera ne daje jednostavan odgovor na svako ljudsko stradanje, ali nas poziva da ne ostanemo ravnodušni prema tuđoj boli. Svaki čovjek ima neprocjenjivo dostojanstvo, a nasilje nad nedužnima duboko je protivno zapovijedi ljubavi prema bližnjemu.

Isusove riječi iz Evanđelja: „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!” (Mt 5,4) podsjećaju nas da Bog ne napušta čovjeka u njegovoj patnji.

Dok Poljska oplakuje svoje mrtve, ostaje poziv svima nama da budemo graditelji mira, da odbacujemo mržnju i da u svakome čovjeku prepoznamo bližnjega.

Molitva za žrtve tragedije u Krakovu

Gospodine Isuse Kriste, pred Tebe danas donosimo sve žrtve strašne tragedije koja je pogodila Krakov.

Primi u svoje milosrđe sve koji su izgubili život i daruj im pokoj u svjetlosti svoga lica.

Utješi njihove obitelji, roditelje, djecu, braću, sestre i sve koji danas plaču zbog gubitka svojih najmilijih.

Budi blizu ozlijeđenima, podari im snagu za oporavak, a liječnicima i svima koji im pomažu mudrost, strpljenje i ljubav.

Gospodine, zaustavi mržnju koja razara ljudska srca. Nauči nas čuvati mir, poštovati život i pomagati jedni drugima.

Neka Tvoja ljubav bude jača od nasilja, a Tvoja utjeha veća od ljudske boli.

Pokoj vječni daruj poginulima, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru. Amen.

New angle of the seriously wounded Polish policeman firing at the suspected terrorist in Krakow today. This man is a hero and all of Poland is praying for him. https://t.co/bzrfSd5YfN

— Visegrád 24 (@visegrad24) November 7, 2026

The post Tragedija u Krakovu: Šest mrtvih, Poljska u suzama appeared first on Rastimo u vjeri.

uputio je snažan poticaj vjernicima diljem svijeta. Njegova poruka podsjeća da se budućnost Crkve ne gradi samo planovima i organizacijom, nego prije svega vjerom, molitvom i spremnošću da se prepozna Božja volja.

Posebnu odgovornost u tome imaju obitelji, župne zajednice i svi koji svojim primjerom mogu pomoći mladima da otkriju ljepotu života posvećenoga Bogu.

Papin poziv iz Montevidea upućen cijeloj Crkvi

Tijekom apostolskog putovanja u Urugvaj, 6. studenoga 2026., papa Lav XIV. predvodio je Večernju u katedrali u Montevideu, okupljajući biskupe, svećenike, đakone, redovnike, redovnice i bogoslove.

Tom je prigodom pozvao biskupe diljem svijeta da u svojim biskupijama organiziraju dane molitve i posta za nova duhovna zvanja.

Posebno je istaknuo važnost zajedničke molitve u kojoj trebaju sudjelovati župe, obitelji i redovničke zajednice.

Podsjetio je na iskustvo iz 2024. godine, kada nije bilo novih kandidata za Međubiskupijsko sjemenište. Ta je okolnost potaknula vjernike na zajedničku molitvu za nova zvanja.

Nakon toga nekoliko je mladih započelo svoj put prema svećeništvu i posvećenom životu, što je Papa istaknuo kao razlog zahvalnosti i ohrabrenja.

Svako duhovno zvanje počinje otvorenim srcem

Papin poziv nije upućen samo biskupima i svećenicima. On se tiče svakoga vjernika koji želi pridonijeti životu Crkve.

Isus u Evanđelju govori: „Žetva je velika, ali radnika malo” (usp. Mt 9,37–38), pozivajući učenike da mole Gospodara žetve za nove radnike.

Te riječi i danas imaju posebno značenje. Mladi čovjek koji razmišlja o svećeništvu ili redovničkom životu treba molitvenu potporu, razumijevanje i ohrabrenje.

Obitelji mogu postati prvo mjesto na kojem se Božji poziv prepoznaje, a župne zajednice prostor u kojem vjera raste i sazrijeva.

Molitva i post ne mogu zamijeniti osobnu slobodu onoga koji je pozvan, ali mogu pomoći da se srce otvori Božjem djelovanju.

Zato Papin poziv treba postati i naš osobni poticaj. Molimo za mlade, za svećenike, za redovničke zajednice i za sve koji traže svoje životno poslanje.

Jer Crkvi nisu potrebna samo nova zvanja, nego i ljudi koji će Kristovu ljubav vjerodostojno svjedočiti svijetu.

The post Papa Lav XIV. pozvao cijeli svijet na molitvu i post za zvanja appeared first on Rastimo u vjeri.