„Bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za majku… Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?”
Reljef Bezgrešnog Srca Marijina, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladog bračnog para, Angela Iannusa i Antonine Lucije Giusto, u talijanskom gradu Sirakuzi (Sicilija), plakao je ljudskim suzama od 29. kolovoza do 1. rujna 1953. U nedjelju, 30. kolovoza 1953., kinoamater Nicola Guarino snimio je na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze. Na zahtjev mjesnog župnika don Giuseppea Bruna, liječničko povjerenstvo, na čelu s doktorom Micheleom Cassolom, uzelo je 1. rujna u 11 sati više od jednog kubičnog centimetra te tekućine i obavilo mikroskopsku analizu. Znanost je utvrdila da se zaista radi o ljudskim suzama. HOĆE LI LJUDI RAZUMJETI TAJANSTVENI GOVOR OVIH SUZA?
Ubrzo je došlo do brojnih ozdravljenja i obraćenja. Sicilijanski episkopat, pod predsjedanjem kardinala Ernesta Ruffinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: „Ne može se sumnjati u stvarnost tih suza… Neka takva manifestacija nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na življu pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinu”. Godinu dana kasnije papa Pio XII. zaključio je marijanski kongres na Siciliji radijskom porukom u kojoj je, pored ostalog, kazao: „Bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za majku…
Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?” Papa Ivan Pavao II. prigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Sirakuzi, 6. studenog 1994, rekao je: „To su suze boli zbog onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!” OZDRAVLJENJA PO ZAGOVORU GOSPE OD SUZA U župi Bučje, nedaleko od Pleternice, grada u Požeško-slavonskoj županiji, održavale su se 1954. godine misije pod vodstvom isusovca iz Zagreba – Stjepana Müllera.
Dok je razgovarao s nazočnim svećenicima, misionar je spomenuo i čudesni događaj u Sirakuzi. Tom razgovoru bio je prisutan i velečasni Ljudevit Petrak, župnik iz Pleternice. Zamolio je misionara za sliku Gospe od Suza i s njom u ruci uputio se u crkvu i klečeći u molitvi zatražio prosvjetljenje od Gospodina. Velečasni Petrak odlučio je uvesti pobožnosti Gospi od Suza kroz devet dana. Ostvario je to naredne godine, te je 23. kolovoza 1955. započela devetnica na temeljima razorene župne crkve, a posljednje večeri, 31. kolovoza, poslije svečanog euharistijskog slavlja, poveo je oko temelja procesiju s upaljenim svijećama. Devetnicu Gospi od Suza velečasni Ljudevit Petrak posvetio je duhovnoj obnovi župe, očuvanju vjere pred najezdom bezbožnog komunizma i dobivanju dozvole za ponovnu izgradnju župne crkve. Iz godine u godinu u Pleternicu je počeo dolaziti sve veći broj vjernika iz svih hrvatskih krajeva, usprkos sustavnom protivljenju ondašnjih vlasti.
Žarka vjera naroda i ljubav prema Mariji, učinili su da ostaci razorene crkve postanu mjesto molitve, naviještanja Božje riječi i slavljenja svetih otajstava. Mnogobrojni su hodočasnici primili brojne milosti po zagovoru Gospe od Suza. MOLITVA GOSPI OD SUZA Gospo od Suza! Majčinskom dobrotom pogledaj boli svijeta. Obriši suze svima onima koji trpe, zaboravljenima, očajnima, žrtvama svakovrsnog nasilja. Daj nam svima suze kajanja i novog života, da nam one otvore srca za preporoditeljski dar Božje ljubavi. Daj nam svima suze radosnice zbog velike nježnosti svoga Srca. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Papa Ivan Pavao II.
Izvor: Book.hr