Tri mjeseca nakon što su Izraelci napustili Egipat, stigli su u podnožje planine Sinaj i postavili logor. Mojsije se popeo na tu surovu planinu kako bi razgovarao s Gospodinom. Bog ga pozva i reče:
“Doći ću k tebi u obliku tamnog oblaka tako da me ljudi sami mogu čuti kada razgovaram s tobom, i tada će ti uvijek vjerovati. Siđi dolje i pripremi ljude za moju posjetu…Posveti ih …
Ujutro trećeg dana bila je strašna grmljavina i grmljavina, i golemi oblak spustio se na planinu… Cijela gora Sinaj bila je prekrivena dimom jer se Jehova spustio na nju u obliku vatre… Cijela se planina zatresla jak potres…
Dok je zvuk trube postajao sve glasniji i glasniji, Mojsije je progovorio — a Bog je zagrmio svojim odgovorom…” (Izlazak 19:9-19 LB)
Što je Bog zagrmio Mojsiju i svom izabranom narodu? Ove riječi:
“Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika. Narod sveti…” (Izl 19,6).
U poslanici Hebrejima postoji proročanstvo koje potresa zemlju i koje će biti otkriveno u ovo vrijeme. Bog je obećao da će progovoriti još jednom – baš kao što je učinio na brdu Sinaj!
„Čiji je glas tada potresao zemlju, a sada je obećao govoreći: Još jednom ne potresam samo zemlju, nego i nebo…“ (Hebrejima 12,26).
“Pazite da ne odbijete Onoga koji govori… jer ako oni koji su odbili Onoga koji govori na zemlji, nećemo umaći mnogo više mi … ako se odvratimo od Onoga koji govori s neba…” (Hebrejima 12:25).
Još jednom Bog govori s neba. Poruka je ista kao iu Mojsijevo vrijeme. Naš Bog čak i sada grmi ovom strašnom zapovijedi.
“Budite sveti – kao što sam ja svet!” (Prva Petrova 1:16).
Bog zahtijeva savršenu svetost!
Ne možemo pobjeći od jezika Svetoga pisma! Ne usuđujemo se odstupiti od Božjeg opisa onih koji su pozvani:
Sveto i besprijekorno
veličanstven, bez mrlje i bore
sveto, besprijekorno, nepopravljivo
pravedan, čist, čist
očišćen od svake prljavštine tijela
Cijeli svijet zna iz tužnog iskustva da je ova zapovijed biti svet poput Boga apsolutno nemoguća! Sveto pismo nam govori
“Nema pravednika – nema nijednog… nema nijednog koji čini dobro…” (Rimljanima 3:10-12).
Svi smo sagriješili i ostali bez Božje svetosti. Cijelo čovječanstvo je jadno propustilo poslušati zapovijed da bude sveto poput Boga. Bog nije rekao: “Budite sveti! On je rekao: “Budite sveti, baš kao što sam ja!” Kako ovo doba postaje sve pokvarenije i prljavije, gromoglasni poziv na svetost postajat će sve glasniji i glasniji u srcima ljudi.
Postoje samo tri načina da odgovorimo na Božju zapovijed da budemo sveti. Upravo u ovom trenutku vi ste u muci jednog od ovih odgovora.
I. Prvi odgovor je jednostavno odustati i prestati pokušavati nemoguće.
Propovijedao sam u zatvorskom odjelu u Mexico Cityju više od 150 silovatelja i ubojica. Služio sam nekima od najgrešnijih ljudi na svijetu, uključujući prostitutke, gangstere, dilere droge i alkoholičare. Jedno pitanje uvijek pada na pamet – “Kako je on ili ona postali ovakvi? Kako je nekoć nježno dijete ispalo tako zločesto i nesveto? Kako ih je vrag toliko zavladao?”
Isto bi se pitanje moglo postaviti o Židovima koji su čuli Boga kako glasno govori na brdu Sinaj: “Kako bi ljudi ikada mogli zaboraviti grmljavinu, munje, zvukove truba, nadnaravni dim, siloviti potres – i kozmički glas Svemogućeg Boga? Kako su mogli ispasti tako zli, podli, preljubnički i nesveti ljudi?” Šest dana ti su ljudi vidjeli Božju slavu – “A pogled na slavu Gospodnju bijaše u očima sinova Izraelovih kao oganj koji proždire na vrhu brda…” (Izl 24,17). Zatim, četrdeset dana kasnije, ti isti ljudi – koji su pali ničice na zemlju zbog Božje svete prisutnosti – plesali su goli oko zlatnog teleta – obožavali mrtvog idola – igrali se, bludovali, pili se – potpuno pokvareni! Samo 40 dana od raja do pakla!
Bog se razbjesnio! Zapovjedio je Mojsiju – “Siđi dolje svome narodu – kako su se brzo okrenuli od mene i moje zapovijedi da budu narod sveti…” (Izlazak 32:7, 8).
Ništa slično nije bilo u povijesti svijeta. U samo 40 dana, sveti narod – i sveto svećenstvo – iskvarili su se. Aron, veliki svećenik, bio je na vrhu planine Sinaj s Mojsijem. “I on je… vidio Boga Izraelova… kako hoda po sjajnom pločniku od safira…” (Izl 24,10). Kako se čovjek koji je zapravo vidio slavu Božju mogao tako brzo okrenuti, oblikovati zlatno tele, podići mu žrtvenik i pozvati cijeli Izrael da padne ničice i pokloni mu se?
Razlog za ovu iznenadnu pobunu seže do planine Sinaj – do tog gromoglasnog glasa – do Božje zapovijedi – “Budite sveti!”
Iza svake pobune stoji bijes prema Bogu jer postavlja zahtjeve za koje vjerujemo da su nemogući!
Izraelci su danima sjedili zamišljeni u svojim šatorima – puni straha od svetog Boga koji je od njih zahtijevao svetost. Ubrzo im je počelo sinuti koliko je to nemoguće. Vidim ih kako idu od šatora do šatora, okupljaju se u male grupe i iskaljuju svoj bijes: “Kako možemo ikada ispuniti tako nemoguć zahtjev? Kako možemo biti poput Boga? Netko kaže nezamislivo – “Pa, znam što ja učinit ću — Odbijam živjeti u strahu! Neću služiti Bogu straha — Bogu koji postavlja tako nemoguće zahtjeve!”
Ubrzo se pobuna proširila poput požara. Ljudi su počeli govoriti: “Zašto bi nas taj Mojsijev Bog izveo u pustinju, znajući koliko smo slabi i krhki, i dopustio da budemo iskušeni – i povrh svega, tražio od nas nemoguće?”
Čak je i Aron, veliki svećenik, sigurno popustio tom bijesu – tom osjećaju bespomoćnosti. Vidio je Božju svetost i činila mu se tako visoka i nedostižna. S planine Sinaj došao je do stvarnosti vlastite grešnosti! Napokon je i on govorio: “Kakva korist – nikad neću uspjeti – preslab sam i grešan.”
Svijet je ljut na Boga! Ljutiti ih je doveo u pustinju iskušenja i grijeha — natjerao ih da drhte od straha — zatim je zahtijevao da budu sveti i čisti! I što je najgore – za njihov način razmišljanja – nema nikoga da im pokaže kako biti svet i dobar!
II. Još jedan odgovor na Božji zahtjev za svetošću je — Poslušajte se najbolje što je ljudski moguće!
Kakvu li bol, kakvu patnju, kakav nadljudski napor podnose revni ljudi koji pokušavaju poslušati Božju zapovijed da budu sveti! Pavao je o njima rekao:
“Pridajem im priznanje za revnost za Boga, ali je ona pogrešno usmjerena… Budući da ne znaju za Božju pravednost, pokušavaju uspostaviti svoju vlastitu pravednost, a nisu se podložili Božjoj pravednosti…” (Rimljanima 10:2) ,3).
Čuju kako Bog grmi svoju zapovijed, Budite sveti!” Pa odgovaraju: “Bit ću svet — ako me to ubije!” Žive pod strašnim teretom nepoznavajući Sveto pismo! Žele biti sveti pa pokušavaju poslušajte Boga čistom snagom volje.
Uostalom, zar Biblija ne kaže:
Kloni se same pojave zla
Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas
Ostavite po strani grijeh koji vas lako opsjeda
Odbaci starog čovjeka i sve njegove zle želje
Ne predaj svoje tijelo iskušenju
Zvuči kao da je Bog svu odgovornost stavio na nas. Pa krećemo — pokušavamo biti sveti!
Neki prestanu pušiti, piti, plesati, kartati – čak i odlaziti u kazalište. Drugi pokušavaju ugoditi Bogu postom, molitvom i preklinjući ga da “ukloni sve moje zle želje”. Obećanja se daju jedno za drugim – samo da bi se prekršila! Ponekad, uz nadljudske napore, mogu izdržati tjedan, mjesec ili duže – i ne prepustiti se grijehu. Tada, baš kad pomisle da je pobjeda izvojevana, odu nazad! Iskušavan, poražen — i ostavljen u očaju!
Zašto? Jer ako se vjerom ne podlože Kristovoj pravednosti, sve je uzalud. Dali su si nemoguć zadatak! Sva naša dobra djela moraju izvirati iz čistog srca, posvećenog vjerom u Kristovo djelo na križu.
Bog prezire svaki ljudski napor da bude svet — kada se to čini čovjekovom vlastitom snagom! On prezire svaku knjigu, svaku propovijed, svaku doktrinu koja ljude poziva na svetost putem ljudskih pravila i tradicija. Čitavi pokreti svetosti rođeni su kroz ljudsku želju da učine sve što je u njihovoj moći kako bi ugodili Bogu i bili sveti. Nekolicina je postala apsolutni legalisti.
Crkvena povijest puna je smiješnih ideja o tome kako biti svet. Čitao sam o redovnicima koji su spavali na snopovima trnja i hrpama razbijenog stakla. Drugi su zavezali jednu nogu, skakućući na jednoj nozi sve dok drugu nisu izgubili. Simon Stylites stajao je trideset godina na vrhu stupa, a kad je bio preslab da ondje ostane, dao je podići stup i okovao se za njega. U srednjem vijeku, duge povorke flagelanata putovale su od zemlje do zemlje, jaučući, plačući, pjevajući tužne pjesme pokajanja i bičujući gola leđa dok su marširali. Tisuće su se pridružile tim povorkama u nastojanju da se “istjera zlo”.
Jednako smo krivi. Jednostavno smo izmislili moderne načine za stvaranje svetosti. Prvo je kratka kosa bila grešna – zatim duga kosa. Neki su šminku i nakit smatrali svjetovnim. Dugi rukavi i duge haljine za žene smatrane su svetima. Kuhanje nedjeljom ili vožnja bicikla subotom bilo je grešno. Neki su mislili da moraš biti siromašan da bi bio svet. Drugi su mislili da Bog očekuje potpuno povlačenje iz društva – i samostani su započeli.
Razmislite o svim knjigama koje su napisali “sveti” ljudi. Muškarci koji su učinili da svetost zvuči tako nedostižno — kao da je za to bio potreban cijeli život samoodricanja — patnje — tugovanja — dugih postova i duboke poniznosti! Ove knjige zvuče tako sveto – tako sveto i čisto. Ali mnogi od njih su odvratni u Božjim očima. Zato što se ti takozvani sveti ljudi nikada nisu pokorili Kristovoj pravednosti – daru danom samo kroz vjeru.
Apostol Pavao je rekao:
“Želim da se nađem u njemu, ne da imam vlastitu pravednost, koja je od Zakona [ili djela]…nego onu koja je po vjeri Kristovoj, pravednost koja je od Boga po vjeri…” (Filipljanima 3:9) ).
III. Jedini ispravan odgovor na Božji zahtjev za svetošću je potpuno predanje Kristovoj svetosti!
„Ali sada se očitova pravednost Božja bez zakona… i to pravednost Božja koja je po vjeri u Isusa Krista svima i na svima koji vjeruju: jer nema razlike… opravdani besplatno njegovom milošću kroz otkupljenje. to je u Kristu Isusu…” (Rimljanima 3:21-24).
Bog nam je otkrio siguran način da postanemo apsolutno sveti i savršeni u njegovim očima — pri čemu sva njegova djeca mogu živjeti u apsolutnom miru i radosti, znajući da ih Bog gleda kao svete, čiste i besprijekorne. I sve je ovo besplatan dar!
Njegov dar svetosti nikada ne može biti nagrada za bilo što što smo učinili. To je nezaslužena, nezaslužena usluga! Izravan poklon!
“Nije li Abrahama Bog prihvatio za sva njegova dobra djela? Nije li zaslužio svoje pravo na nebo svim dobrim stvarima koje je učinio? Ne! Jer pravednost je dar; ako bi je osoba mogla zaslužiti time što je bila dobra, onda ne bi bilo besplatno — ali jest! Dano je onima koji za to ne rade. Jer Bog grješnike proglašava svetima u svojim očima ako imaju vjeru u Krista da ih spasi od Božjeg gnjeva…” (Rimljanima 4 :1–5 LB).
Neki tvrde – “Znam da je ljudski nemoguće postati svetom – ali uz Božju pomoć sve je moguće.” Drugim riječima — “Mogu uspjeti samo ako mi Bog pomogne!” Čini se da mislimo da trebamo učiniti najbolje što možemo — a onda, nakon što smo učinili sve što možemo — zazivamo Boga da nas malo potakne!
krivo! Potpuno u krivu! Ne možemo biti sveti – čak ni uz Božju pomoć – jer Bog neće pomoći lopovu koji se pokušava popeti na neki drugi način osim na onaj koji je otvorio.
Ovo je dilema u kojoj se danas nalaze mnogi kršćani. Oni se mole – “Oh, Bože – zar ne vidiš koliko se trudim? Zar ne osjećaš agoniju mog srca? Zar ne vidiš koliko se borim da ostanem čist? Bože – zašto ne Zar nisi došao s posebnom moći da mi pomogneš u mojoj borbi?”
Mislimo da bi Bog trebao biti oduševljen našim naporima punim suza. Očekujemo da On stoji sa strane, plješće našem napornom radu – nestrpljiv da nas podigne kad padnemo. Pretpostavljamo da je zadovoljan svom borbom, borbom protiv grijeha, odupiranjem iskušenjima! Ali Božja Riječ kaže: “Ako se čovjek bori za majstorstvo – ipak se ne okrunjuje ako se ne bori zakonito [prema Božjim pravilima]…” (1. Timoteju 2:5).
Bog uopće nije zainteresiran da se kršćani bore protiv određenih grijeha. Ne zanima ga krpanje njihovih slabih točaka. On neće imati ništa s takvim borbama biraj i biraj. On želi više od toga — On želi obući haljinu Kristove pravednosti na one koji su gladni svetosti! On želi zamijeniti naše prljave krpe samopravednosti za duh svetosti – život svetosti – kroz vjeru u Krista. On želi stati na kraj svim našim obeshrabrujućim i beskorisnim borbama da budemo sveti!
Podložnost je jedini put u Božju svetost — “…podložiti se Kristovoj pravednosti, kroz vjeru…”
Pokoriti se znači “prepustiti se vlasti svoje volje”. Kod Boga ne postoji takva stvar kao što je snaga volje – sva moć je Njegova! On neće dopustiti nikakvu drugu moć osim svoje! Bog zahtijeva apsolutnu svetost s razlogom — On želi da budemo poniženi tim zahtjevom! On strpljivo bdije nad našim borbama da budemo sveti — čekajući da podbacimo tako jadno da ćemo potrčati do Njegovog prijestolja, pasti na koljena i vikati, “Beznadno je! Nikada neću biti svet! Ja sam slab — senzualan — grešan — nemam ništa dobro u sebi!” ovo je vrsta pokajanja koju Bog traži – priznavanje slabosti naših uzaludnih napora – poricanje da imamo ikakvu moć u sebi.
Ljubljeni – čujte ovo – nikada se ne možete obući u Kristovu svetost dok ne padnete ničice pred Božjim prijestoljem – goli, jadni, jadni, slabi i potpuno bespomoćni! Morate jednom zauvijek priznati da nemate snage u sebi oduprijeti se grijehu – da nemate ništa ponuditi Gospodinu osim slomljenog, poraženog i bespomoćnog grumena gline. Morate priznati da ne možete biti sveti – čak ni uz pomoć. Morate dobiti svetost – kao dar.
Najveći dar koji možete dati Bogu je vaša vjera da će vam On dati svoju svetost! Isaiah je likovao:
“Veoma ću se radovati u Gospodinu; duša će se moja veseliti u Bogu mojemu; jer on me obuče u haljine spasenja, on me ogrnu ogrtačem pravednosti… Tako će Gospodin učiniti da pravednost iznikne ispred svih narodi…” (Izaija 61:10, 11).
Čitav pakao će izbiti na ovom našem svijetu osuđenom na propast. Zli ljudi i zavodnici postat će još hrabriji i nasilniji. Bit će golotinje na TV udarnom terminu — kabelske postaje koje prikazuju filmove s oznakom X. Sotona je objavio rat svecima! Korupcija, preljub, piće — seksualna razuzdanost kakvoj svijet nikada prije nije svjedočio. Svuda će biti bezboštvo, strah, tvrdoglavost — ruganje svemu što je dobro, čisto i sveto!
Kako ćemo izdržati u takvom času? Što je naša obrana? Kako možemo ostati sveti u takvom opakom dobu? Koje ljudsko biće može odoljeti potopu koji dolazi? Tko se može zaštititi od toga da ga sve to zarazi i uoči? Nitko! Ne svojom snagom, tj.
Zato ova poruka potpune predaje mora zahvatiti naše duše! Samo Bog ima moć da nas očuva svetima — da nas sebi prikaže svetim narodom bez mrlje i bore!
Vjerujte u ovo — Bog koji nam daje svoju svetost — ima moć zadržati nas u njoj! Najsigurnije mjesto na zemlji je podno križa – ponižen pred Božjim prijestoljem. Što su vremena lošija, to više trebamo ostati pokorni! Ostanite podložni! Ne odustajanje – već prepuštanje!
Tada možete znati što zapravo znači hodati u Duhu – kako ne bi ispunjavali požude tijela. To znači ovo: živjeti u svakom trenutku u stalnom stanju podložnosti i popuštanja Božjoj moći! Živjeti u stanju potpune predaje — odreći se svih prava na moć i sebe. Postati potpuno ovisan o Bogu da sve obavlja za vas i kroz vas.
Budite sveti – kao što sam ja svet – samo vjerom!
Izvor: worldchallenge.org