Radi slave Božjeg imena, ostatak ću pozvanog naroda milosrđem svojim spasiti.
No prije ga kroz oganj provesti da očisti se od svojih idola.
Nek’ ne zbuni te prvo izabranje!
I apostole Ja sam izabrao pa, ipak, Juda ne osta uza me, već me dade sebi ravnima. Da Sotonino me tijelo razapne, da ljubavlju vam ne spasim korijene. No to nije bilo moguće. Ova se ljubav dala raspeti, ali se nije dala okovati. Ova se Krv dala proliti, ali ne i u grob zatvoriti. Da rod su odmetnički, dokazuje moje uskrsnuće, ne u daljini, u strahu i u bijegu, već pred njima usred Svetog Grada, gdje odvijeka mi slava počiva. Al’ ne htjedoše ni to priznati, već okupiše još lažne svjedoke da mi Ime pred poviješću zatru. Kao što ne ostah u njihovu grobu, što jedinog mi od svog srca daše, i kao što me nema ni na brdu srama gdje su me onda bijesni razapeli, urličući poput divljih zvijeri, tako me nema ni tu u gradu njihova ponosa što ga sada gaze pogani dok ne dođe Sud nad svakim tijelom, kad od mene to Otac zatraži.
Odmetnici izabranog roda, nemirnoga Izakova doma, sad ratuju s bratom Jišmaelom, ne hteć biti djeca milosti. U baštinu im njihov rat ostavljam sve do dana kad ću im ostatak kroz golemi oganj provesti da zaištu svoga Spasitelja iz sve snage, iz sve pameti, iz sveg srca i čitave duše kao njihov otac Abraham što sad gleda stravu potomstva na kušnji vjere, gdje on pobijedi držeći se straha Gospodnjeg. Slično njemu, i Jakov mu, sin, za blagoslov što iščaši kuk. Hrvući se kroz čitavu noć, svoga Boga nije prezreo. Slično sinu, i unuk mu Josip, koga braća u Egipat prodaše – ti sljedbenici zlatnog teleta što zlato im je vrjednije od brata. Al’ im Josip, u mom milosrđu i u vjeri djeda Abrahama, milostivo grijeh otpusti. Još posadi ih za vladarski stol, da od gladi jadni ne pomru u krajevima svoga zločina.
Moj ostatak prokušanih duša u mom Srcu ima Spasitelja
Iz Egipta bješe mnogo zvanih, no mnogi se natrag vratiše. Ostatak je prošao pustinju. On ne htjede egipatske lonce. Moj ostatak zauvijek je sa mnom. U svoje ću ga kraljevstvo uvesti kad odvrati uši od one vike pokvarenog mnoštva što pred Pinhasom ga zemlja proždrije. Moj ostatak prokušanih duša u mom Srcu ima Spasitelja.
Jeruzalem je Njega odbio, osudio na smrt sramotnu, kamenovao Božje proroke. Zato Ga više neće vidjeti, osim onih malo u njemu što iz sveg srca tada će vikati: «Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!»
Moj narod i sad ide pustinjom i Satan ga zove u propast. Ovo nije Obećana zemlja. Ovo nije Kraljevstvo ljubavi. Obećana zemlja kojom teče med i mlijeko, u koju ih pozva Mojsije, to je Srce Sina Čovječjeg na kojem se hrane narodi svim obiljem svetih blagoslova. No to Srce oni probo’še vraćajuć’ se svome Egiptu.
Sveta zemlja – to su vjerna srca na koja se spušta Spasitelj. Ti na mom Srcu sada počivaš. Oko tebe to je pustinja, ravna Jerihonu, Kumranu, Masadi i Mrtvome moru. Tu života ni u čemu nema. Tu Duha Božjeg nitko neće naći, gledajući ove razvaline kojima se demoni ponose. Tu je onaj što kraj Jerihona i mene je htio kušati, što ne dade mi u Masadu ući jer tamošnji se njemu pokloniše.
Sagradili su novu Sodomu
Zato si, sine, dobro učinio što si uzišao na brdo samoće gdje se uvijek sa mnom možeš sresti. Sklanjaj im se u svoje nutrine, u posvemašnje sveto siromaštvo gdje Duh moj će te stalno bogatiti. Ostavi im njihove idole! Sve što rade, bit će im Masada. Sve zapise i produljene rese ispraznoga ljudskog umovanja prekrit će jednom kumranska prašina. A nade će im biti Mrtvo more, ukočeno od pregorke soli, kao tijelo žene Lotove.
Sagradili su novu Sodomu . I Babilonsku kulu opet digoše . Znanje i moć su opet izabrali da postignu paklene užitke pa odbace Riječ Gospodnju. U zemlji im se šapat ne čuje ni lahor vječne svete Ljubavi, već jezici im opet pobrkani, kao nekoć usred Babilona, što iznenada pustinja postade.
Iziđi između njih, narode moj, i okupljaj se na Gori Gospodnjoj, gdje samo vas Duh Sveti prenosi. Ona nije zemlja niti kamen niti ju je kaos tradicija ljudskom voljom ikad porobio. To je gora moje ljubavi sa izvorom probodenog Srca, gdje vas perem krsnom milošću, po tom hranim samim Božjim Tijelom i opijam milinama izmučene Krvi, što od ljubavi se nikad ne odvaja, što za vas se rado žrtvuje.
Pridruži se vjeri mojih svetih
Domalo i nestat će znaci, kad se Zemlja vrati u počela, da ustupi mjesto stvarnosti koju sam vam svima obećao i koju ste srcem željeli. Sjetite se oca Abrahama! Osim vjere, ništa drugo nije imao. Ilija je na zadnjoj kaplji vjere u ovoj zemlji od Gospoda zaiskao smrt, jer mu volju ljudi ne poštuju. Tom je kapljom stekao nebesa pa dođe po njega plamena kočija, da u ognju vječne ljubavi izravno se pred Jahvom pojavi. Toj tajni sam te ovdje doveo. Pridruži se vjeri mojih svetih: Henoka, Noe, Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija i svih proroka sve do vjerne smrti Preteče!
Pridruži se vjeri svetih staraca: Zaharije i Elizabete, Joakima i vjerne mu Ane i njihova slavnog potomstva! Osobito tih divnih cvjetova neuvelog svetog djevičanstva – moje Majke i mog Poočima. I ostalih što po njima stižu kroz tisućljeća sa svih strana svijeta, a što mnogi ovdje nisu bili. Oni nisu dijelili kamenje ispod one Kule Davidove. Tu se za njih nije našlo mjesta jer su bili Božji sinovi i jednako vjerne Božje kćeri, što, poput mene, bjehu progonjeni i na svijetu stana ne nađoše, da na kavu «skoknu» kod Heroda il’ Pilata da za život mole. Njihove su ovdje pećine i nesigurni ovi putovi na kojima su Boga proslavljali nepatvorenom svojom pokorom što nitko ih ne nauči njoj, već teret križa i stalna molitva i duž cijelog puta uvijek u progonstvu.
Pretvori se i ti u buktinju
Doveo sam te ovdje da pobijediš Jeruzalem kao što sam ja ga pobijedio – Božjim Duhom i Božjom Istinom što uvijek su u žarkoj ljubavi.
Zato ti ostavljam put svoga progonstva da bogatiš se mojim milosrđem, jer nad ovom mojom ljubavlju zauvijek su sva Božja nebesa.
Pretvori se i ti u buktinju, kroz zidove štono prolazi da malom stadu srca ugrije! Idemo dalje!
***
Naputak o odnosu prema svećenicima i biskupima
Ne opominji one koji su ti postavljeni da ih slušaš! Ljubi ih istim žarom! Samo će tvoja ljubav biti vjerodostojna i učinkovita. Tko ne bude dostojan, tvoja će ga ljubav spaliti. Tko bude dostojan, tvoja će ga ljubav blagosloviti i učiniti ga vjernim podupirateljem tvoga djela u Bogu.
Rajko Bundalo – Žena vrsna
