„Grijeh služi dobru” (Sv. Augustin), jer nam je uvjetovao Spasitelja. Što Crkva pjeva na Uskršnju noć – Exultet uskršnjoj svijeći? Pjeva: „O sretna li Adamova grijeha, o sretne li krivice koja je zaslužila takvog i tolikog Otkupitelja”. Tko je ovdje lud? Crkva sigurno nije.
Ali što se hoće reći? Hoće se reći da nitko ne može toliko zgriješiti koliko Bog može oprostiti.
Svi smo slobodni i u toj slobodi veliko je umijeće znati se kajati. Bilo koji prekršaj može biti poticaj na krepost i napredak, a ne samo grijeh. Mnogi ljudi i u grijehu ljube Dobro, stoga neće biti suđeni kao grješnici, zapravo svatko po svojim zaslugama, jer ne osuđuje Bog već svatko samog sebe.
Tko su Farizeji?
To su ljudi običaja i zakona, nepokretni. Najveći neprijatelji svega što je novo. Ne samo da ih je bilo u Isusovo vrijeme, ima ih i danas. Još nisu izumrli, a teško je očekivati da će ikad izumrijeti.
U Isusove vrijeme ta židovska sekta farizeja (odijeljeni) imala je oko šest tisuća članova. Toj su sekti pripadali svi pismoznanci i učitelji Zakona, a i neki svećenici.
Krist ih je osudio oštrim riječima: «Nalik ste na obijeljene grobove. Legla gujinja, slijepi vođe»
Kao i oni u Isusovo vrijeme tako i današnji farizeji – zavaravaju, zastrašuju, izrabljuju jednostavne i neuke duše u ime zakona i reda. Sve to čine iz koristoljublja, osobnih interesa. Na sreću, a njihovu nesreću, ljudi ih sve bolje prepoznaju.
«Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli!»
«Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenog dvaput goreg od sebe.»
«Jao vama, slijepi vođe… propuštate najznačajnije u zakonu – pravednost, milosr¬đe, vjernost.»
Čini se da nema snažnijih riječi evanđelja od onih što ih Krist kaza ozdravivši slijepca: «Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu – da vide koji ne vide, a oslijepe koji vide! Kad su čuli farizeji te riječi, upitaše: «’Zar smo i mi slijepi?’ A Krist im odgovori: ‘a ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: Vidimo! Tako vaš grijeh ostaje.’» To je teška osuda puritanizma, i dogmatizma.
Farizeji se drže najboljim poznavateljima istine i najvjernijim čuvarima religije. Oni se nisu približavali grješnicima kako se ne bi onečistili, okaljali.
A Isus ih naziva slijepcima i punim grijeha.
Danas, kao i u prošla vremena, ne će prividni sveci biti graditelji ljudske povijesti, niti neke ‘značajne’ osobe, umišljenici, nego oni kojima su oči pune svjetla da hrabro otkrivaju misterij, oni koji su spremni i sposobni otkrivati znakove vremena, oni koji život drže Božjim darom i koji se odupiru svakoj zamagljenosti, koji nisu zabrinuti za Crkvu znajući da je vodi Duh Sveti preko svojih pastira. Zahvalni su za sva dobra koja im Bog daruje i nikada ne gube nadu u bolje sutra. Takvi su sposobni raspoznati istinu od laži, dobro od zla.
Koliko danas ima laži u svijetu? A svako licemjerje temelji se na laži. Pretvara se već malo dijete ako hoće nešto postići.
Većina ljudi glumi u ovom svijetu kao na pozornici, a javno se posve drugačije ponaša. Licemjer je poput lažnog cvijeta na oltaru. Papirnato ili umjetno cvijeće nije pravo, iako nam tako izgleda. Takav je i licemjeran, neiskren čovjek
Kršćanin mora nastojati biti iskren. Iskrenost je draga Bogu.
Kad ne bi bilo pretvaranja, kad bi ljudi bili iskreniji jedni drugima, ne bi bilo u svijetu toliko nereda, ratova. Ako svaku večer ispitamo svoju savjest i zdušno se pokajemo za licemjerstvo proteklog dana, u našoj duši će zasjati svjetlo istine koje će ljudi u nama prepoznati i slijediti nas u istini. Amen
Autor: https://rastimouvjeri.com/
