Kad je Isus hodao zemljom, bio je sav Bog – i sav čovjek! Čovjek kojeg su učenici vidjeli kako se penje u oblake bio je isti Isus s kojim su hodali, jeli, od kojeg su učili – isti čovjek koji im je oprao noge.
I On je uzašao u istom tijelu koje je polagalo ruke na bolesne i držalo malu djecu.
Kad je Isus bio uzet na nebo, nije nestao u duhu. Ne, On je bio baš kao ti i ja – Imao je tijelo čovjeka, lice, kosu, nos, oči, zube, ruke, noge, prste na rukama i nogama čovjeka, Bio je od mesa i kostiju, i imao je vidljivo ožiljci na Njegovim rukama i boku.
Nakon što je uzašao, dva su anđela rekla učenicima: “…ovaj isti Isus, koji je od vas uzet na nebo, doći će na isti način kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo” (Dj 1,11). Drugim riječima, On je otišao gore kao čovjek, sada je u slavi kao čovjek1 i vratit će se istim putem – i kao Bog i kao čovjek. A kad se vrati, prepoznat ćemo Ga kao što su ga prepoznali Njegovi učenici – kao čovjeka i kao Boga!
Upravo sada u svom nebeskom prebivalištu, Isus ima tvar u kojoj hoda, vlada i kraljuje. Zapravo, On gradi grad kao dar svojoj zaručnici. I ono će sići s neba, i bit će opipljivo i stvarno kao tlo po kojem hodamo, imat će ulice, zidove, vrata, domove, sve što se može dotaknuti i osjetiti. I nastaje od vječne tvari!
Kad dođemo do slave, posvuda oko sebe vidjet ćemo nevjerojatnu svjetlost. Ali nijedan anđeo neće reći: “Isus je samo duh – On je svjetlo koje vidite posvuda oko sebe.” Ne, vidjet ćemo Ga licem u lice! Dotaknut ćemo Ga, zagrliti, razgovarati s Njim. On će zauvijek hodati među nama jer On je Bog u tjelesnom obliku. Lupetat će s djecom. I On će biti naš učitelj kroz vječnost, otkrivajući tajne svih svojih stvorenja!
Ovaj slavni čovjek Isus Krist upravo je sada Bog u tijelu!
Imamo Čovjeka u slavi i On je tamo otišao sa svim svojim ljudskim osjećajima. On nije odbacio svoju ljudskost kad je uzašao. Ne – On je još uvijek čovjek koji duboko osjeća i dirnut je našim osjećajima i slabostima. Još se smije, tuguje, raduje, pjeva, plače!
Mogli biste reći: “Isus nije moguće da plače na nebu. Ne možete slomiti Božje srce. To je smiješno!”
Ipak, Isus je plakao dok je bio na zemlji. I upravo sada u vječnosti, On je isti Isus koji je pogledao dolje na Jeruzalem i bio toliko slomljenog srca da je zaplakao: “I kad se približio, ugledao je grad, i zaplakao nad njim, govoreći: Da si znao, čak bi i ti , barem u ovom tvom danu, ono što je za tvoj mir! ali sada je skriveno od tvojih očiju” (Luka 19:41-42).
Glas koji je Savao čuo na putu za Damask bio je Isusov glas koji je govorio iz slave. A ono što je Isus rekao dokazuje da na njega jako utječe sve što govorimo i činimo: “…Savle, Savle, zašto me progoniš?” (Djela 9:4).
Govorio je Savlu: “‘Ti Me povrijeđuješ! Osjećam tvoju mržnju – osjećam bol svih ovih kršćana koje progoniš. Ti me progoniš!” Isus se Savlu identificirao kao čovjek – onaj kojeg je progonio drugi čovjek!
Pavao je kasnije rekao Židovima: “… Ja [upitah], Tko si ti, Gospodine? A on mi reče: Ja sam Isus iz Nazareta, kojega ti progoniš.” (Djela 22:8) . Isus se Pavlu nije identificirao kao Kralj kraljeva ili Gospodar gospodara, već kao Nazarećanin! Drugim riječima, “‘Ja sam isti čovjek koji je propovijedao u vašoj naciji. Moj otac, Josip, napravio je naš dom u Nazaretu, u Galileji. Ti znaš sve o Mojim čudima.” Isus je govorio Savlu s neba kao čovjek – naglašavao je svoju ljudskost!
Ljubljeni, Isus se još uvijek osjeća, čak i sada u slavi. I još uvijek ga vrijeđaju – Njegovo srce još uvijek lome – Njegova vlastita djeca!
“I netko će mu reći: Kakve su to rane na tvojim rukama? Tada će on odgovoriti: One kojima sam ranjen u kući svojih prijatelja” (Zaharija 13,6).
Doista, pisac Poslanice Hebrejima upozorava na kršćane koji će “otpasti” od Isusa. To su ljudi koji su u jednom trenutku bili “… prosvijetljeni, i [su] okusili nebeski dar, i postali dionici Duha Svetoga…” (Hebrejima 6:4). Okusili su dobru Riječ Gospodnju i sile budućeg svijeta – a sada “opet sebi razapinju Sina Božjega i javno ga posramljuju” (stih 6).
Dopustite mi da vam kažem nešto o ovoj otvorenoj sramoti. Prije nekoliko tjedana, gledala sam djevojku kako izlazi iz kuće Hannah (naš kontakt s problematičnim ženama) noseći svoj kovčeg. Odlazila je od Gospodina – vraćala se svome grijehu! Bila je spašena i bila je svjedočanstvo Njegove milosti. Ali sada je sve to odbacivala – otvoreno posramljujući Isusa!
Što duže poznajete Gospodina – što ste više okusili Njegovu milost i milost – to je gora ova otvorena sramota. Kažete svijetu: “Okusio sam Isusov mir i radost. Znao sam kako je to nestati svake krivnje i osude. Uživao sam u prisutnosti Duha Svetoga. Oči su mi se otvorile – shvatio sam stvari Biblija Doživio sam ljubav i zajedništvo kakve nikad prije nisam razumio Isusovu žrtvu za mene na križu.
“Ali usprkos svemu tome, Isus nije bio dovoljan! Ono što mi đavao sada daje veće je od bilo čega što je Isus ikada ponudio. Pokušao sam s Isusom, ali On me ne zadovoljava – On uistinu ne ispunjava. Ja tražim negdje drugdje.”
To je svjedočanstvo otvorene sramote! Takvi ljudi zapravo govore: “Križ je bio uzaludan. Razapnite ga opet – i opet i opet! Neka visi. Ne daje mi ono što tražim!”
Oni su ranjavali Isusa, otvoreno pokazujući svoj prezir prema Njemu, ali ne osjećaju sram zbog toga – On osjeća! Pismo kaže: “Kakvu su krivnju našli oci vaši na meni da su se udaljili od mene?” (Jeremija 2:5). “O ljudi moji, što sam vam učinio?” (Mihej 6,3).
No, što je sa svima onima koji ne otpadnu?
Danas ima mnogo onih koji se nazivaju vjernicima, redovito idu u crkvu. Za sebe misle da su uistinu spašeni. Doista, naše su crkve prepune upravo takvih kršćana – a ipak neprestano slamaju Isusovo srce!
Prije sam mislio da sam Isusa najviše ranio svojim neuspjesima, grijesima i nedostacima. Bojao sam se da ću ikada biti kriv za blud, preljub, materijalizam, psovanje Njegovog imena itd. – grijehe na koje crkva mršti.
Naravno, trebamo bježati od bluda i svih tjelesnih grijeha. Bog kaže da će suditi onima koji čine takve grijehe. Ali to su prije svega grijesi protiv vlastitog tijela: “Tko čini blud, griješi protiv vlastitog tijela” (1. Korinćanima 6,18). Ovi grijesi imaju svoju neposrednu osudu ovdje na zemlji: krivnja, razotkrivanje, gubitak ugleda, razvod, bol, AIDS, čak i smrt. Sve završava slomljenim srcem, usamljenošću, osudom. I sve ozlijediti vlastito tijelo.
Ipak, kršćanin može sjediti u crkvi, a da nikada nije počinio nijedan od ovih grijeha – i svejedno slomiti Isusovo srce! Grijesi koji mu slamaju srce povezani su s ljubavlju. Ja ih zovem “grijesi protiv ljubavi”.
Vidite, svaki vjernik je član Kristove zaručnice. Biblija nas uspoređuje sa zaručenom nevjestom – zavjetovani smo da ćemo se udati za Isusa Krista. Pavao je rekao: “Jer sam ljubomoran na vas božanskom ljubomorom, jer sam vas zaručio s jednim mužem, da vas kao čistu djevicu privedem Kristu” (2. Korinćanima 11,2).
Zaručena si, obećana, predana jednom mužu – Kristu! „Jer tvoj je Stvoritelj tvoj muž; ime mu je Gospod nad vojskama…“ (Izaija 54,5). Ove prekrasne zaruke bit će ispunjene u slavi na Jaganjčevoj svadbenoj večeri. Bit ćemo u braku s Isusom kroz cijelu vječnost!
Ipak, mi smo također uspoređeni s napuštenom ženom, beznadnom, neželjenom: “Jer te Gospodin pozva kao ženu ostavljenu i ožalošćenu duhom…” (stih 6). Isus te pronašao, očistio te, obukao te u nove haljine, zamolio te da mu založiš svoj život i ljubav – i ti si rekla da! Tada ti je Isus na prst stavio prsten – Duha Svetoga. Otišao si od svih svojih starih ljubavi i puteva. Rekao si: “Isuse, Ti si moja ljubav, moja budućnost, moj jedan i jedini. Volim te svim svojim srcem. Bit ću iskren – bit ću vjeran!”
Ipak, stalno mu lomite srce! I On plače nad tobom! Pitate: “Ja sam slomio Isusovo srce? Ja Ga štujem! Volim Njegovu Riječ. Kako bih mu mogao slomiti srce?” Dopustite mi da vam ukažem na tri načina na koje možda upravo sada slamate Isusovo srce:
1. Grijeh zanemarivanja!
Isus osjeća isto što bi svaki zaručnik osjećao prema svojoj budućoj nevjesti. Doista, On podnosi istu bol koju bi svaki muškarac osjetio kad bi ga njegova voljena neprestano hvalila, govoreći “Volim te” iznova i iznova. – a ipak mu je ukazivala malo ili nimalo pažnje!
Što bi bilo koji muškarac pomislio da ga njegova buduća nevjesta pozove u svoju kuću, smjesti ga u dnevnu sobu – i onda ode svojim putem? Ona petlja po kuhinji, mete kuću, mijenja krevete – ali nikad mu ne kaže ni riječ!
Ona može tvrditi: “Pa, On mi je uvijek na umu. “Čula sam da ljudi govore upravo to o Isusu: “On mi je na umu cijeli dan, u svemu što radim.” Ali možete imati Njega na umu cijeli dan, a opet Ga zanemariti!
To je samo to – zapuštenost – a ta mladenkina takozvana ljubav je laž! Ona može reći svom zaručniku da ga istinski voli, ali njezina djela mu govore da to ne voli. Inače bi joj on bio na prvom mjestu u životu!
Gospodin pita: “Može li sluškinja zaboraviti svoj nakit ili nevjesta svoje ruho? Ali moj narod zaboravi mene bez broja dana” (Jeremija 2:32). David je također rekao da je Izrael stalno zaboravljao Gospodina: “Zaboraviše Boga, svoga Spasitelja, koji učini velika djela u Egiptu” (Psalam 106,21).
Gospodin je stavio svoju bol u Sveto pismo, da ga cijeli svijet vidi! On je otvoreno rekao: “Moji Me ljudi zanemaruju danima bez prestanka!” O tome je čitala svaka generacija. Ipak, zašto bi Gospodin rekao cijelom svijetu o takvom zanemarivanju? Ne bi li se ljubavne razlike trebale prešutjeti?
Ne – On želi da znamo koliko je povrijeđen! Govori cijelom svijetu jer je tako slomljen zbog našeg ponašanja!
Recimo da ste zaručena mlada žena i idete u crkvu sa svojim budućim suprugom. Uhvatite ga za ruku i svima kažete: “Vjenčat ćemo se. Volim ga – divan je!”
Ali čim izađeš na vrata, ne kažeš mu ni riječ. Ti šuti! Naravno, on vam kaže: “Što je to bilo u crkvi? Je li to samo licemjerje, predstava? Gdje je sada intima – gdje je ljubav koju si mi pokazao unutra?”
Ne bih želio mladenku koja veliča moje vrline, govori pune ljubavi o meni u javnosti, gleda – s ljubavlju u moje oči i govori mi koliko sam dragocjen – a kasnije se ohladi i ne želi provoditi kvalitetno vrijeme sa mnom. To me uzima zdravo za gotovo – to nije prava ljubav!
Ljubljeni, ako nemate kvalitetno vrijeme s Isusom svaki dan – ako ne provodite vrijeme u molitvi s Njim, ili tražeći Njegovu Riječ – ne volite Ga! Ti si licemjer i lažljivac – i slamaš mu srce!
Nedavno mi je bilo teško dobiti riječ od Gospodina za ovu poruku. Molio sam danima, ulagao sam sate – ali nisam stigao nigdje. Molio sam Gospodina da mi pokaže ako me nešto sprječava da čujem Njegov glas.
Nekoliko dana kasnije, konačno je stigao odgovor na moju poruku: “Slomljeno srce Isusovo.” Bio sam tako zahvalan – ali sam pomislio, “Gospode, zašto si čekao tri dana? Mogao si mi ovo reći tijekom prvog sata dok sam molio. Započeo sam četiri različite propovijedi, i nijedna nije uspjela.”
Gospodin je odgovorio: “Da, Davide – Mogao sam ti dati ovu poruku odmah. Ali čekao sam jednostavno zato što sam bio gladan tvog zajedništva. Želio sam biti s tobom, jer si Mi drag. Da sam dao ako ste primili ovu poruku prvog sata, pobjegli biste svojim knjigama, a mi ne bismo imali ovo vrijeme.
“Trebao si biti blizu Mene tih sati. Znao sam da će te Moja prisutnost ojačati. Pa sam čekao dok naše zajedništvo nije bilo puno i ti si ušao u Moj počinak.”
Ako ste molili o nečemu i ne dobivate odgovor, Gospodin vam možda govori: “Očekaj – budi miran. Želim vrijeme s tobom. Nemoj mi slomiti srce!” Imamo vremena za prijatelje, telefonske pozive, zabave, poslove, večere. Ali slamamo Isusovo srce jer nemamo vremena za njega!
2. Grijeh varanja!
“Jer [otkrio si se] drugome osim meni, i uzašao si; proširio si svoju postelju… zavolio si njihovu postelju gdje si je vidio… Umoran si u veličini svoga puta” (Izaija 57). :8, 10).
Ovo je uzdisanje našeg Gospodina slomljena srca. On kaže: “Ti Me varaš! Našao si nekog drugog, jer ti je dosadilo biti sa Mnom!”
Poznajem divnog mladog kršćanskog muža koji je obožavao svoju ženu. Bio je tako sretan s njom. Ali nakon nekog vremena počela ga je zanemarivati - ali on se ipak nije žalio. Onda je jednog dana doživio šok života: rekla mu je da se viđa s drugim muškarcem. Rekla je: “Želim van – udat ću se za drugog!”
Razveli su se prije otprilike osam godina. U proteklih nekoliko godina neke su divne kršćanke ušle u život ovog mladića. A upravo sada hoda s mladom ženom koja ga jako voli i želi se oženiti. Ali i dalje voli svoju ženu – nada se da će se vratiti!
Koristim ovaj primjer da ne spominjem fizički preljub – to nije varanje o kojem govorim. Govorim o varanju Isusa – duhovnom preljubu. Oni koji zanemaruju Isusa jednog će ga dana prevariti! Čak i ono malo ljubavi koju sada imaju umrijet će – i ući će ljubav prema nečem drugom.
Što je ta druga ljubav? To je ljubav prema svijetu i njegovim stvarima: “Ne ljubite svijeta ni onoga što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, ljubavi Očeve nema u njemu” (Iv 2,15).
Možete odgovoriti: “Ne volim svijet. Ne pijem, ne pušim, ne psujem niti trčim okolo. Ja sam dobra obiteljska osoba.”
Ali tvoj “drugi ljubavnik” mogao bi biti tvoj posao, tvoja karijera. Ono što vam oduzima vrijeme, misli i energiju sada je vaša prva ljubav! Nemaš vremena za Isusa – i varaš ga umotavajući se u svoj posao. Ima prednost nad svim ostalim!
Vi prigovarate: “Ali ja moram zarađivati za život!” Da – ali po koju cijenu? Tvoja duša? Tvoja ljubav prema Isusu? Vi doista želite stvari ovoga svijeta – inače biste na njih trošili manje vremena!
Paul je rekao da čak i doktrina može biti “drugi ljubavnik”. Možete se uhvatiti u zamku lažnog evanđelja i voljeti ga više od Krista:
“Jer sam ljubomoran na tebe božanskom ljubomorom: jer sam te zaručio jednom mužu, da te kao čistu djevicu mogu prikazati Kristu. Ali bojim se da se na bilo koji način… vaše misli ne pokvare od jednostavnost koja je u Kristu. Jer ako onaj koji dođe propovijeda drugoga Isusa, kojega mi nismo propovijedali, ili ako primite drugog duha, kojeg niste primili, ili drugo evanđelje, koje niste prihvatili, mogli biste ga dobro podnijeti “ (2. Korinćanima 11,2-4).
Čuvajte se onih koji vas žele indoktrinirati! Oni “propovijedaju drugog Isusa”, želeći da se zaljubite u njihovu doktrinu. To je postala njihova ljubav. Ali Pavao upozorava da ne trebamo slijediti nikoga osim Krista i to raspetog! Rekao je: “Nemojte se iskvariti zbog jednostavnosti Isusa i Njegovog evanđelja!”
U New Yorku postoji kult koji je privukao tisuće. Ovi ljudi nisu zaljubljeni u Isusa – njihova ljubav je krštenje vodom. Kažu: “Možete nam se pridružiti samo krštenjem. Ne možete biti spašeni ako ne dođete u našu crkvu i ne prođete naše krštenje.” Šalju ljude diljem svijeta samo da krste jednu osobu!
Vjerujem u krštenje vodom. I vjerujem da bi svaki kršćanin trebao biti kršten. Ali evanđelje ove skupine uopće nije o Isusu – ono o krštenju vodom! Njihov govor ne teče ljubavlju prema Isusu. Sve je u vezi s tim drugim evanđeljem – „drugim Isusom“!
Posvuda ima kršćana koji žele razgovarati samo o svojoj crkvi ili o svojoj doktrini. Često im njihov učitelj znači više od Isusa. Ostavili su Krista negdje u kutu. I varaju Ga – jer su vjenčani s nekom doktrinom!
Također poznajem kršćanske muževe i žene koji zamjenjuju svog nespašenog bračnog druga za Isusa. Ovo je njihova “druga ljubav”. Toliko su zaljubljeni u svog partnera da zapravo griješe za njega! S njima idu na piće i obilaze klubove – a zanemaruju Božju kuću, zanemaruju molitvu. Više slušaju svog partnera nego Krista!
Ako štujete svog muža ili ženu, varate Isusa – imate drugog ljubavnika! Nikada neću zaboraviti jednog od prvih ovisnika o drogama koji se spasio kroz Teen Challenge. Zvao se Joseph i bio je užasan! Pretukao je ženu i maltretirao bebu. Ukrao je sve iz njihove kuće kako bi kupio drogu.
Josipova žena me molila da ga primim u naš centar. Jesmo – i on se čudesno spasio! Odviknuo se od droge, a tri mjeseca kasnije otišao kući s Biblijom u ruci i osmijehom na licu.
Ipak, nakon tjedan dana provedenih kod kuće, Josephova žena mu je rekla: “Više si mi se sviđao onaj drugi dok si bio narkoman!” Pa je izašla i kupila tri vrećice heroina i položila ih na stol, rekavši: “Samo naprijed!” Imala je “drugu ljubav” – svog nespašenog muža iz prošlosti!
3. Grijeh nevjerovanja Isus želi najbolje za svoju nevjestu i čini sve što može za nju!
Kako samo mora slomiti Isusovo srce kada dovodimo u pitanje Njegovu sposobnost i želju da učini ono što je najbolje za nas! Biblija nam jasno govori kako se Gospodin divno brižno brinuo o Ruti. Ruth se zaklela na svoju ljubav Jehovi Bogu. Rekla je svojoj svekrvi Naomi: “…tvoj će narod biti moj narod, a tvoj Bog moj Bog…” (Ruta 1,16).
Bog je volio Ruth i otvorio joj je sva vrata. Bila je siromašna i morala je pabirčiti u poljima – ali Sveto pismo kaže: “Slučajno je došla na polje koje je pripadalo Boazu” (Ruta 2:3 NAS). Ne postoji nikakva šansa da se ovo jednostavno “dogodilo”. Gospodin je radio ono što je znao da je najbolje za Ruth!
Ruta je jednostavno voljela Gospodina – sve je svoje pouzdanje stavila u Njega. A Bog joj je pripremio vrlo bogatog čovjeka za muža! Boaz je vidio Rutu u poljima i odmah je razabrao: “Ona je drugačija – stvarno drugačija,” Njegovo je srce bilo zarobljeno!
Kakva ljubavna priča – i kakve su je nevjerojatne okolnosti dovele do toga. Ruth se udala za ovog pobožnog čovjeka. I ako bi Gospodin to učinio za Rutu, zar neće postupiti ispravno prema vlastitoj nevjesti, u svim okolnostima?
Imamo Nekoga tko je bogatiji i moćniji od Boaza. On posjeduje stoku na tisuću brda. On sve zna i sve može – i voli svoju nevjestu! Da, Gospodin čini sve u vašem životu za vaše apsolutno najbolje. I Njemu to čini veliko zadovoljstvo. Čak iu patnji i kušnjama, svaki Isusov ljubitelj dobiva Njegovu punu pozornost!
No, nažalost, u tome jednostavno ne mirujemo. Sumnjamo da je On na poslu cijelo vrijeme, radeći sve za naše dobro. Gledamo svoje okolnosti i nigdje Ga ne vidimo na djelu.
Voljeni ništa više ne slama Njegovo srce! Pavao opisuje Kristovu zaručnicu kao “crkvu slavnu, koja nema mrlje, ni bore, ni čega sličnoga” (Efežanima 5,27). “Bora” ovdje znači “nabor”, kao na nečijem licu – naborana obrva. Ovo govori o brizi, uzrujanosti. A Pavao kaže da Isusova nevjesta neće imati “bore od brige”!
Kristova zaručnica počiva u Njegovoj ljubavi. Uvjerena je da On zna gdje je, kako se osjeća, kroz što prolazi, što je najbolje za nju. A Njegova ljubav daje joj mir i smiraj. Ona zna da On neće dopustiti ništa što bi je odvojilo od Njega ili je povrijedilo. On će je sačuvati – jer On je rekao, “Ona je moja!”
To je ono što Isus upravo sada govori nad tobom – “Ti si moj! I možeš vjerovati da ću učiniti ono što je najbolje za tebe.”
Dragi sveče, zanemarujete li Isusa? Slamate li Mu srce jer nemate vremena za Njega? Ne vjerujete li mu jer ga ne vidite na djelu u vaše ime?
Moli ovu molitvu iz svog srca:
“Gospodine, oprosti mi. Učini ovu poruku stvarnom za mene. Neka Tvoja Riječ tako uđe u moje srce da kad ustanem od čitanja, neću zaboraviti Tvoju veliku ljubav prema meni.”
“Ne želim Te više zanemarivati, Isuse. Ne želim Te više varati. I ne želim se brinuti ili uzrujavati – ne želim da bore okaljaju Tvoju nevjestu. Vjerujem Ti brinut ćeš se za mene, da ćeš me Ti sačuvati – jer sam Tebi zaručen!”
Amen!
Autor: David Wilkerson Izvor/ worldchallenge.org