Ponekad se možemo naći žrtvama nepravde. Nepravda boli jer osjećamo da nam se gazi ljudsko dostojanstvo.
„A Isus je govorio: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!’“ Ovo se razmatranje sastoji od tri dijela. Prvi dio razmatrat će riječi Isusa čovjeka u trenutku u kojem su izrečene, drugi će dio razmatrati te riječi iz svevremenske perspektive Isusa zagovornika, a treće razmatranje bit će molitveni odgovor onoga koji ne zna što čini.
Čovjek Isus bio je navjestitelj, učitelj, čudotvorac, propovjednik, ali tako često bio je neshvaćen. Nisu ga shvaćali farizeji, saduceji, Rimljani, njegova obitelj, čak ni njegovi učenici. Zbog svega što je činio, morao je umrijeti mučeničkom smrću. Gledano iz ljudske perspektive, morao je biti ljut, morao je prezirati one kojima je on činio dobro, a oni njemu zlo. Ipak, Isus prašta, ali ne samo da Isus prašta, nego kao zagovornik ljudi kod Oca, traži da i Otac oprosti. Iako su svi oko njega prije njega zaslužili biti na njegovu mjestu, a samo on koji to nije zaslužio bio je na tome mjestu, on moli. Taj paradoks ne izaziva u njemu mržnju, nego sažaljenje. Bio je svjestan da su upravo oni koji su ga razapeli potrebni oproštenja za svoje grijehe, a ne on.
Isusov primjer potiče nas da nastavimo ići putem svetosti čak i ako se moramo boriti s nepravdom koju nam drugi nanose. Kao da nam Gospodin stalno govori da ne gubimo vrijeme razmišljajući o ranama iz prošlosti na takav način da im dopustimo da izbrišu nadu i radost koju nam daje da se suočimo s našim životnim izazovima. Sam Isus, kada je bio nepravedno suđen, osuđen i pogubljen, nije se oslanjao na instinkt da izvrši svoju osvetu nad svojim protivnicima.
Naprotiv, mudro ih je predao u ruke svoga Oca moleći ovu najljepšu i najsnažniju molitvu o kojoj nam govori Evanđelje po Luki: Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine” (Luka 23,34). Isus je nastavio vršiti volju svoga Oca do samog kraja. Zato je mogao odlučno reći: Svršeno je (Ivan 19:30).
U svom Dnevniku sveta Faustina piše: O Presveto Trojstvo, jedan i nerazdjeljivi Bože, neka si blagoslovljen za ovaj veliki dar i oporuku milosrđa. Isuse moj, za okajanje bogohulnika šutjet ću kad me nepravedno ukore i na taj način Ti se djelomično iskupiti. U svojoj duši pjevam beskrajnu himnu Tebi, i nitko to neće posumnjati niti razumjeti. Pjesmu moje duše poznaješ samo Tebi, o moj Stvoritelju i Gospodaru!
Gospodine Isuse, prinosim boli koje su mi drugi nepravedno nanijeli za spasenje grješnika i za one koji umiru i najviše trebaju Tvoje Božansko Milosrđe. Zamijeni, Gospodine, gorčinu koju sam primio i primam vječnom slatkoćom svoga Božanskog milosrđa. Amen. Isuse uzdam se u Te!