Sa svom težinom svojih grijeha, sa svetim strahom od vječne propasti, s bolima koje mi moj život donosi, slušam tvoj spasonosni zov, Gospodine, da se obratim (μετανοέω Mk 1,15), da se vratim Savezu koji si sa mnom sklopio.
Pozivaš me da se vratim k tebi i vratit ćeš se k meni (usp. Zah 1,3; Mal 3,7; Tob 13,6). U domaćem, poznatom kraju (Γαλιλαία Mk 1,14) tražiš da promijenim razumijevanje, da mislim preko granica svoje sebičnosti, da pazim na ono što dolazi poslije – na cjelinu svojega života. Nudiš mi da svoju vjeru gradim na Božjoj radosnoj vijesti koju razglašuješ (εὐαγγέλιον τοῦ θεοῦ Mk 1,14), da vjerujem unutar toga životnog prostora (πιστεύω 15).
Primio si krštenje od Preteče Ivana (Mk 1,9), koji će biti predan prije tebe (παραδίδωμι 1,14 usp. 3,19). Dopusti mi da promotrim snagu Svetoga Duha koji je sišao na tebe (Mk 1,10) i svjedočio o ljubavi Očevoj prema tebi, Sinu-miljeniku (11), a onda te je izbacio (ἐκβάλλω 12) iz tvog života u pustinju bez ljudi, u izolaciju i karantenu.
Toliko se ponizuješ, Utjelovljeni, te dopuštaš Protivniku od početka (σατανᾶς Mk 1,13) da te iskušava. Htio si i u toj važnoj stvari biti s nama, postati čovjekom. Punih četrdeset dana trpiš napasti. Davno, u početcima, bijaše zavodnički zmijski lik (Post 3,1). Zatim, Job, pravedni patnik, nije ni znao da ga pogađaju đavolski napadi (Job 1,9). A ti si otvoreno izložen njegovoj paklenskoj agresiji. Sada je jasno, nema prikrivanja. Pobijedit ćeš samoga oca laži i ubojicu ljudi.
Dolaziš među zvijeri da pokažeš kako Noin savez vrijedi i ne obuhvaća samo ljude. Spasitelj si svemira (usp. σωτὴρ τοῦ κόσμου Iv 4,42; 1 Iv 4,14). Daruj mi živu ljubav prema tebi dok se spuštaš i u životinjski svijet jer si do kraja ponizan, ali u isti mah ostaješ Kralj koji je iznad anđela, slugu tvojih (Mk 1,13).
Autor :Vlč. Niko Bilić/ Izvor: https://amdg.eu/2021/02/isusu-u-pustinji-mk-112-15/
