(Mk 1, 1-8) Evanđelist Marko tema je radosna vijest o Isusu Krist, Sinu Božjem. No kako je njegova nakana naglasila Isusovu ulogu sluge, ne počinje s rodoslovljem nego sa Spasiteljevima javnim poslanjem.
To je objavio Ivana Krstitelj, glasonoša Radosne vijesti.
Evanđelist ocrtava njegov život riječima: “Pojavi se čovjek, poslan od Boga, kojemu bijaše ime Ivan. On dođe kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu.”
Malahija i Izaija predskazali su da će prije Mesija doći glasnik koji će pozivati ljude da se moralno i duhovno
priprave za njegov dolazak. Ivan Krstitelj je ispunio ta proročanstva. On je bio “glasnik …glas jednoga koji viče u pustinji. Bio je jednostavan i služio je Bogu.
Njegova je poruka bila da se ljudi moraju pokajati promijeniti svoje razmišljanje i napustiti svoje grijehe
kako bi dobili oproštenje grijeha. U suprotnom neće moći primiti Gospodina. Samo su sveti ljudi kadri poštovati svetoga Sina Božjega.
Kada su se njegovi slušatelji pokajali, Iva ih je krstio i to je bio izvanjski izraz njihova preokreta.
Krštenje ih je javno odvojilo od mnoštva izraelskoga naroda koje je odbacilo Gospodina.
To ih je ujedinilo s Ostatkom koji je bio spreman primiti Krista Iz stiha 5 moglo bi se zaključiti da je Ivanovo
propovijedanje, naišlo na opći odaziv. Ali nije bilo tako. Možda je i bilo početnik provala oduševljenih, kad je mnoštvo odlazilo u pustinju slušati vatrenog propovjednika, ali većina nije istinski priznala i pokajala se za svoje grijehe. To će se vidjeti u nastavku pripovijest.
Kakav je čovjek bio Ivan? Danas bi ga nazivali fanatikom i pustinjskom. Dom mu je bila pustinja. Njegova je odjeća, poput Ilijine, bila najgrublja i najjednostavnija. Njegova je hrana bila dostatna da mu održi život i snagu, ali daleko od toga da je bila sjajna.
Bio je to čovjek koji je sve te stvari podvrgnuo slavnoj zadaći objavljivanja Krista.
Mogao je možda biti i bogat, ali je odabrao biti siromašan. Stoga je bio prikladan glasnik onoga koji nije imao gdje nasloniti glavu. Iz toga vidimo da jednostavnost treba biti obilježjem svima koji su Gospodinove sluge.
Njegova je poruka bila nadmoćnost Gospodina Isusa. Rekao je kako je Susreći u moći, osobnim vrlima i poslanju. Ivan sebe nije smatrao dostojnim odriješiti Spasiteljevo remenje na obući- što je prosta dužnost roba. Propovijedanje ispunjeno Duhom uvijek uzvisuje Gospodina Isusa a sebe unizuje.
Ivan je krstio u vodi. Bio je to izvanjski simbol, ali nije dovodio ni do kakve promjene u čovjekovu životu.
Isus će ih krstiti u duhu Svetom: tim će krštenje biti ispunjen velikim duhovnom snagom. Time će također svi vjernici biti pripojeni Crkvi, Kristovoj Tijelu.
Bio je jako strog, ali plemenit, čist i jednostavan i odlučan. Ipak Ivan je ljude privlačio, ali svojom čvrstoćom karaktera, snagom volje i dubokom zauzetošću za Božje stvari.
Ivan je upoznao svoju veliku zadaću, te se strogim životom pripremao za tu službu, da pripravi put Gospodinu i pred njime poravna staze, da narod bude spreman dočekati Isusa.
Sveci su bili i ostali primjeri i uzori, poruka i opomena nama. Oni su živi uzori koji nam pokazuju kako i mi možemo ići onim putem kojim je sam Krist prošao. Svjedoče nam, da čovjek makar, kako veliki grješnik bio, može postići savršenstvo, ako se odvaži i odluči sav staviti na raspolaganje Bogu.
Potrebno je imati veliko pouzdanje u Boga i čvrstu vjeru i potpuno založiti svoj život za Krista.
S Isusovim krštenjem završava Ivanovo poslanje.
Pripravljajmo i mi poput sv. Ivana put Spasitelju do svakoga srca.
Autor: Rastimo u vjeri
