Prva Ivanova poslanica napisana je skupini vjernika koji su se našli u teškoj klimi. Kako se kršćanstvo širilo, naišlo je na protivljenje religijske kulture koja je bila vrlo uključiva.
Grčko-rimski svijet bio je ‘otvoren’ za mnoge različite filozofije i imao je panteističko gledište u kojem su se sva vjerovanja i ideje mogle pomiješati.
Kršćanstvo je monoteističko i vrlo isključivo. Ekskluzivnost ne znači da niste dobrodošli zbog svoje etničke pripadnosti ili povijesti. Ne, uopće. Umjesto toga, kršćanstvo daje izjavu da je Isus Krist jedini put do Boga i da je otkrivenje koje primamo u Svetom pismu sve što nam je potrebno za život u Bogu. To je vrlo jasna i jednostavna deklaracija i ne može se spojiti ni s jednom drugom religijom. Ili je potpuna istina, ili je potpuna laž.
Oni u ranoj crkvi koji su došli do spasonosne vjere u Krista bili su u iskušenju da pokušaju spojiti svoja nova uvjerenja s idolima svoje kulture. Ivan je pisao i snažno govorio protiv onih koji su propovijedali lažne poruke da se načela kršćanstva mogu pomiješati s kulturnim uvjerenjima. To je iznio kroz zapanjujuću jukstapoziciju svjetla i tame.
Ako ste u mračnoj prostoriji i netko zapali šibicu, to svjetlo je neporecivo. Nikada se neće pomiješati s tamom.
Ono što kršćanstvo tvrdi ne može se brkati ili miješati ni s čim drugim na svijetu.
„Ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju vam naviještamo: Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame. Ako u tami hodamo, kažemo da imamo zajedništvo s njim, lažemo i ne činimo istinu. Ali ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakog grijeha” (1. Ivanova 1:5-7, ESV).
Sami smo navukli grijeh na sebe, ali ćemo jednog dana uskrsnuti u obnovljeni svijet zbog onoga što je Isus učinio na križu. To je velika nada koju imamo u Kristu i njegovoj poruci. Nema drugog načina.
Autor: Joshua West