Tko je kršćanin u 21. stoljeću? Pomaže li u odgovoru na to pitanje sveto vrijeme pustinje kad se Gospodin nakon krštenja povukao da do kraja promotri, razumije i upije nebeske Očeve riječi: Ti si moj, ti si ljubljeni, ti si moje milje.
Gospodine, ti znaš kakve misli u srcu njegujemo, kakve prosudbe u sebi donosimo. Znaš teret koji u savjesti nosimo, uvrede koje trpimo od ljudi oko nas.
Kriste, ti si platio presvetu, golemu cijenu spasenja za nas. Do kraja si nas ljubio, do kraja su nam grijesi oprošteni.
Dolaziš među nas, za našim si stolom na zajedničkom blagovanju. Primi naše ponizne suze kajanja. Naša usrdna molba neka bude pomazanje.
Kako biti Kristov vjernik u 21. stoljeću? Što danas znači biti kršćanska duša? Pomaže li u odgovoru čuveno evanđelje o ženi grješnici koja je mnogo ljubila, koja je stupila u kuću farizeja Šimuna i Isusu noge pomazala? Čitamo taj odlomak pod naslovom: Isus zna, odlomak koji govori o vezi vjere, ljubavi i praštanja.
U evanđelju je žena opterećena svojim promašajima u savjesti, iznutra, a sudom i osudom izvana, od drugih. Ona zna gdje je Isus. To je znanje vodi. Ide k njemu. Opasno krši protokol. Nepozvana dolazi.
Uzela je pomast. Je li onako dragocjena kao kad će Lazarova Marija slično učiniti prije muke Isusove? Jednako i ova žena zauvijek ulazi u evanđelje. Isus je prihvatio poziv za raskošan farizejski stol. Ali ova žena ostaje otraga, do nogu Isusovih. Farizejsko srce sudi da Isus nije prorok, a ova žena svoju vjeru polaže u Isusa.
Što je gorljivi čuvar predaje starih propustio, ona čini. Od brige da ga pozove, da bude cijenjeni domaćin, da čaše i zdjele izvana budu čiste, izostavio je ljubav i ljudsku blizinu, nježnost, njegu. Isus zna njegovu misao. Na ono što je farizeju u srcu, Isus na glas odgovara. Isus zna što ova žena čini. Pere mu noge kao što će on učenicima prati noge. Ona ga ljubi. Ona Pomazanika pomazuje. Osobno, utjelovljeno posvetila se ljubavi prema Isusu. A farizej je u svojoj moći vjerojatno samo izdao nalog što sve treba pripraviti.
Farizej govori, u sebi i na glas, jednom, dvaput. A ova žena, otraga, šuti i šuti. On je Šimun, a njoj ni ime ne znamo. Nije Isus samo Šimunov poziv prihvatio, nego njemu daje pouku o začaranom krugu ljubavi i oproštenja. Njemu govori o dugovima, o vjerovniku koji čeka podmirenje i o dužnicima koji su dužni vratiti. A u središtu pouke kao Isusov živi primjer jest ova žena. Šimunu govori, ali okrenuo se k ženi. Na nju gleda.
I Petra prvaka-apostola, kad mu je potrebno oproštenje, pitat će samo o njegovoj ljubavi. Tko mnogo ljubi, mnogo mu se oprašta. Kome je mnogo oprošteno, mnogo ljubi. Pet stotina denara je pet stotina radnih dana, plaća za gotovo dvije godine. Na novac smo osjetljivi i odmah razumijemo. Koje olakšanje za dužnika kad mu je oprošteno!? Koja dobrota u gospodara koji otpušta!? Isus zna. Isus je prorok. Zna on da je ova žena grješnica. Ali to očito nije na prvom mjestu.
Zahvaljujući evanđeoskoj ženi i njezinoj velikoj ljubavi, svi koji su s Isusom za zajedničkim stolom otkrivaju njegovu božansku moć da oprašta grijehe. Pitaju o njemu, žele ga upoznati. To je apostolsko djelovanje ove žene. Isus ovoj ženi proglašava i potvrđuje da je zbog svoje vjere došla do spasenja, da joj vjera ozdravlja dušu. Ovoj ženi Gospodin daje poslanje. Mala evanđeoska riječ označava smjer. Isus je šalje da sada ide na poljane mira. Smjer njezina životnoga puta od sada je mir. Živi okrenuta prema Kristovu miru.
Autor: Niko Bilić, SJ / Fotografija: Claude-Vignon-Isus-na-gozbi-kod-Simuna-farizeja.jpg
