Jer gle, tama će pokriti zemlju i duboka tama narode; ali će Jahve zasjati nad tobom i slava će se njegova nad tobom vidjeti”
Ovaj stih govori o posljednjim danima kada se čini da je tama pobijedila, vremenu kada se čini da je beznađe za budućnost prodrlo u srca mnogih. Ipak, Bog kaže svom narodu: “Nemojte misliti da sam vas napustio.”
Sveto pismo također kaže: “U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše bez obličja i pusta; i tama bijaše nad bezdanom. A Duh Božji lebdio je nad vodom” (Postanak 1,1-2).
Sjećate li se tog dana u vašem životu kada je na vašem licu bila praznina, praznina i tama? Sjećate li se i kada je Duh Božji počeo lebdjeti nad vama i kada ste iskusili Božju prisutnost?
To je ono što Duh Božji čini. On dolazi u zamračena mjesta u našim srcima i želi nas se dočepati.
“Tada reče Bog: ‘Neka bude svjetlost’ i bi svjetlost” (Postanak 1,3). Kad Bog govori, tama mora ustupiti mjesto svjetlu. Kad Bog govori, praznina mora ustupiti mjesto svrsi. Kad Bog progovori, praznina u našim srcima iznenada se ispuni razumijevanjem zašto smo stvoreni. “I vidje Bog svjetlost da je dobra, i rastavi Bog svjetlost od tame” (Postanak 1,4).
Kad se svjetlo pojavi, zbunjenost se raspršuje i počinjemo prepoznavati razliku između dobra i zla. Razumijemo što je od Boga, a što nije od Boga. Zbunjenost i poteškoće moraju ustupiti mjesto Božjem svjetlu.
Oh, zar nisi zahvalan što se Božjim milosrđem nadvio nad tebe i rekao: “Neka bude svjetlost!” Živimo u svjetlu ne zato što smo mi pronašli Isusa, nego zato što je on pronašao nas. On nam se objavio i progovorio u naše živote. Bog je naredio svom svjetlu da svijetli u našoj tami, a mi smo sada nova stvorenja u Kristu.
Autor: Carter Conlon