Crkva i Sotona (Mt 16, 13-20)
Mnogi se pitaju: „Kada će već biti kraj Sotoni i njegovu kraljevstvu?“ Istina, nestrpljivi smo. Osjećamo na vlastitoj koži napasti zloga duha koji pokušava uništiti Crkvu.
Đavao napada sve više, s jačom snagom, kao da je to njegov posljednji ples. Biblija od početka do kraja pokazuje borbu na smrt i život između Boga i đavla, između dobra i zla. Govori o spasenju i vječnoj sreći u Božjem zagrljaju. U kontekstu izlijevanja sotonskog otrova na Crkvu i prividnoj njezinoj slabosti, postavlja se pitanje: hoće li je Sotona nadvladati?
Tako i planina zbog đavolske zakletve zove se Hermon (Hen 6,6). Zlo se bezgranično razvijalo na tom mjestu. Kroz godine razvio se kult boga Pana. On je bio pola jarac i pola čovjek – hibridno (izvan prirodno), bespolno biće. Poznat je bio po svojim seksualnim orgijama. U grčkoj kao i u rimskoj mitologiji, Pan je plašio mlade djevojke u snu. One su se PANIčno bojale, budile su se u snu zbog straha od silovanja. Pan se hranio krvlju djece koju su bacali njegovi štovatelji s visoke stijene. Umjesto toga Pan bi trebao štititi njihov dom i stoku. Međutim, sve im je oduzimao. Tu gdje nema Boga, zakoračuje đavao. Upravo ovdje su bila vrata pakla.
Postat ćeš imun na zlo tek kada staneš korak do vrata pakla, tada ćeš postati kao najtvrđa stijena. Iz svakog iskušenja, pa čak i kada padneš, izaći ćeš kao pobjednik. Bog će iznova provocirati tebe samo da mu kažeš tko je on za tebe. Svaki svoj panični strah koji te ubija ili izbacuje iz mira, predaj Isusu jer dok si s njim ni jedan demon ne može ti nauditi. Kristova prolivena krv i njegovo raskomadano tijelo u sakramentu pomirenja su za tebe jamstvo vječne radosti.