“Svaki, dakle, prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.
A tko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima” (Matej 10:32-33). ).
Što znači priznati ili zanijekati Krista pred ljudima? Grčka riječ za ispovijedati ovdje znači “zavjet” ili “pristanak”. Isus govori o sporazumu koji imamo s njim. Naš je dio da ga ispovijedamo ili predstavljamo u našem svakodnevnom životu. To činimo vjerujući u njegova obećanja da će se brinuti za nas i svjedočeći o tome kroz način na koji živimo.
Gospodin je upravo rekao svojim slušateljima: “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? I nijedan od njih neće pasti na zemlju bez Oca vašega” (10,29). Govorio je: “Razmislite o milijardama ptica širom svijeta. Do danas nitko nije umro, a da to nebeski Otac nije znao. Mislite li da je vašem Bogu manje stalo do vas?”
Krist je tada istaknuo: “Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene” (10,30). Naglašavao je: “Vaš Otac zna toliko toga o vama da je to izvan vaše sposobnosti da shvatite. Nikada ne možete shvatiti koliko je detaljna njegova briga za vas.”
Isus je sve to sažeo zapovjedivši: “Ne bojte se, dakle, vrjedniji ste od mnogih vrabaca” (10,31). Drugim riječima: “Razmislite o onome što sam vam upravo otkrio o Očevoj brizi. Trebaš priznati ovu istinu cijelom svijetu, vodeći život koji izjavljuje: ‘Bog se brine za mene’.” Možemo izraziti svoju vjeru u Isusa, obožavati ga i čak propovijedati njegovo ime, ali ako živimo u strahu, ne svjedočeći svijetu svoje brige.
Konačno, Krist obećava: “I ja ću ga priznati pred svojim Ocem” (Matej 10,32). Na dan suda, Isus će nas uzeti za ruku, odvesti do Očeva prijestolja i reći: “Evo jednoga koji je povjerovao mojoj Riječi. Živio je pred ljudima s apsolutnim uvjerenjem da ga cijenim, pokazujući da mi je stalo do njega u svakom detalju. Znao je da imam razloga dopustiti sve što mu se događa u životu. Čak iu svojim najtežim trenucima, sve je svoje brige i strahove bacao na mene, objavljujući svijetu da mi je stalo do njega. Vjerovao mi je do kraja.”
Sada, što znači zanijekati Krista pred ljudima? “A tko se mene odreče pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima” (Matej 10,33). Kada se radi o nijekanju Krista, većina nas pomisli na Petra. Pitamo se: “Kako ga se netko tako blizak Gospodinu mogao odreći?” Ipak, čak i najpobožniji među nama mogu biti krivi za isti grijeh.
Niječemo Isusa kada mu ne vjerujemo u našim teškim kušnjama.
Mnogi kršćani osjećaju da više ne mogu podnijeti kušnju s kojom se suočavaju. Dan za danom skrivaju svoju agoniju, prigušujući duboke krikove boli. Njihovi umovi su svladani strahom, au srcu ne žele dalje. Opisuje li vas ovo? Dok se borite izraziti svoju povrijeđenost riječima, čak ni vaši prijatelji ne razumiju. Još gore, prodorno pitanje ostaje u vašem umu: “Sudi li me Gospodin za nešto što sam učinio?”
David je vodio bitku sumnje u sebe kada je bio svladan. Molio se: “Ne ulazi u sud sa slugom svojim, jer pred tobom nitko živ neće biti opravdan” (Psalam 143:2). Govorio je: “Odgovori moj vapaj, Gospodine, ali, molim te, ne osuđuj me. Dovoljno je loše što patim. Ne bih se mogao suočiti s tim ako plaćam za pogrešne stvari.”
Ljubljeni, to nije način na koji naš Gospodin radi. On ne pokušava pridobiti vašu ljubav tako što će vas povrijediti. Kakav to muškarac pokušava udvarati ženi ranjavajući je? Isus miluje naša srca milosrđem, dobrotom i svojom radosnom viješću. Zato ne krivite Boga za svoje nevolje. I nemoj sebe kriviti. Isus od vas želi samo jedno: vapaj njemu za pomoć. On želi da posegnete za njim. Kad to učiniš, obećava da će brzo doći.
Moram te pitati: Poznaje li te svijet kao Kristova ljubavnika? Ako je tako, doživljavaju li vas kao potištenog i usamljenog? Govorite li stalno o stvarima koje pođu po zlu? Jeste li ostali u ovom stanju a da niste prisvojili Kristova obećanja? Prema Isusovim vlastitim riječima, vi ga se niječete pred ljudima. Prvo, odbacujete njegovu ljubav prema vama, i drugo, zanemarujete ga priznati onakvim kakav on jest: vaš Spasitelj, zaštitnik i hranitelj. Odbijate priznati njegovu vjernost.
Shvaćam da depresiju ili potištenost može uzrokovati nešto drugo osim nevjere. Često mogu biti uključeni fizički čimbenici, poput kemijske neravnoteže, smanjenja seratonina, bipolarnog poremećaja ili neke druge bolesti. To su vrlo stvarni fizički problemi. Ne obraćam se svecima koji pate od ovih stvari. Govorim o silnim nevoljama s kojima se svi suočavamo, kušnjama svakodnevnog života. Ili su sva Božja obećanja istinita, ili je sam život jedna velika laž. Kao što Pavao kaže, ako nema uskrsnuća, mogli bismo se odreći nade. Svi mi gubimo vrijeme.
Poruka Psalama je jasna: Moramo se pouzdati u Gospodina u svakom trenutku, u svim okolnostima. Sve što je David ponekad mogao učiniti bilo je plakati, ali je također izrekao ovu snažnu izjavu potištenim vjernicima: „Mnoge su nevolje pravednika, ali ga Gospodin izbavlja iz svih…. Gospodin otkupljuje dušu svojih slugu. : i nitko od onih koji se uzdaju u nj neće stradati” (Psalam 34:19, 22).
Niječemo Krista pred ljudima kada naša zla djela odaju njegovu svetost.
“Čistima je sve čisto, ali onima koji su oskvrnjeni i nevjernici ništa nije čisto; ali čak i njihov um i savjest je oskvrnjena. Oni tvrde da poznaju Boga; ali u djelima ga niječu, odvratni su i neposlušni i za svako dobro djelo nesposobni” (Titu 1,15-16).
Kad Pavao kaže da je čistima sve čisto, on govori o vjernicima čiji umovi nisu okaljani. Sveta čistoća izvire iz njihovog razgovora i načina života, i oni neće dopustiti da bilo što zagadi ovaj čisti tok. Oni ne slušaju prljave priče. Oni ne sjede ispred TV-a ili računala i piju nečistoću. Brzo odlaze od svih tračeva. Umjesto toga, oni sve ljude vide očima ljubavi.
Ali postoji i druga vrsta slugu: “Za one koji su oskvrnjeni i nevjerni ništa nije čisto; ali čak su i njihov um i savjest oskvrnjeni” (1,15). Um ove osobe zagađen je prljavštinom, a savjest mu je uprljana grijehom koji skriva. Za njega ništa nije čisto. Pije u odvratnim slikama iz filmova i TV-a. Smije se prljavim šalama koje nijedan Isusov sluga ne bi smio trpjeti. I kamo god pogleda, u drugima vidi grijeh i slobodno ih ogovara.
Ipak, zlo srce biva razotkriveno svojim zlim lažima. Milijuni u svijetu ignoriraju i odbacuju Krista, ali najočiglednije, najžalosnije nijekanje Isusa je ono opisano u Titu: “Ispovijedaju da poznaju Boga; ali u djelima ga niječu, odvratni su i neposlušni i svakom dobrom djelu nesposobni” (Titu 1,16).
Želim razgovarati sa svakim ljubiteljem Krista koji skriva svoj grijeh. Ti znaš da je tvoje srce oskvrnjeno. I, da, Biblija kaže da će vas vaš grijeh otkriti. To je najpotresniji aspekt skrivenog grijeha, kada se obznani. Mi grdimo Božje ime pred svijetom, niječući tko je on. Ali Gospodin vas ne želi razotkriti; njegova najveća želja je osloboditi te. On vam želi oprostiti, očistiti vas i prekriti vašu prošlost. To je njegovo srce puno ljubavi prema vama; odbija te pustiti. Ali morate doživjeti njegovo uvjerenje i zavapiti da budete slobodni. Inače, ostaju samo ove strašne riječi: “Ako se mi odreknemo njega, i on će nas se odreći” (2. Timoteju 2,12).
Niječemo Krista pred ljudima našom svjetovnom težnjom za osobnom sigurnošću.
Dok sam pripremao ovu poruku, Bog mi je pokazao virus, bolesni čvor koji leži u korijenu svih naših srca. To je sjeme straha i ima veze s našom osobnom sigurnošću. Dok ovo pišem [2002], veliki oblak straha lebdi nad zemljom. Ljudi su mučeni dubokim osjećajem nesigurnosti. Godine 1974. u svojoj knjizi The Vision upozorio sam da će užasna ekonomska oluja doći na cijelu zemlju. Prorekao sam da će poslovni ljudi postati zlobni, pokušavajući napraviti financijska ubojstva. U međuvremenu bi tisuće zaposlenika bile otpuštene, a investitori bi bili prevareni.
Počinje se događati baš kao što sam prorekao. Jedan burzovni mešetar potvrdio mi je: “Svi na Wall Streetu znaju da dolazi slom. Grabe sve što mogu, grade gnijezdo i idu prema izlazima. Sve što sada čujemo je: ‘Imam svoje’.”
U međuvremenu se bolest ukorijenila čak i među kršćanima. Mnogi se tresu od straha, brinući se: “Kako ću uspjeti ako gospodarstvo propadne? Kako mogu prehraniti svoju obitelj?” Oskvrnjeni su strahom. Neki čak teže za nepoštenim dobitkom, ostavljajući iza sebe vjernost. Njihova luda svađa uzrokuje najveće poricanje Krista u povijesti.
Kako ćete se suočiti s nadolazećom olujom? Hoćete li paničariti, plakati i očajavati? Hoćete li spletkariti i boriti se za novac zajedno s ostatkom svijeta? U ovim vremenima mora postojati Božji narod čiji životi priznaju Isusa kao svog opskrbitelja. On je Stijena koja odolijeva svim vjetrovima i poplavama. A kad dođe oluja, morat ćemo ga ispovjediti ne samo riječima. Trebamo potpuno ući u njegov počinak kako bismo u njemu našli mir svoje duše. On mora postati naše utočište, naša opskrba, naša sigurnost.
Neka od najdragocjenijih pisama koje naše ministarstvo prima su od udovica u svojim osamdesetim i devedesetim godinama. Žive od malih čekova socijalnog osiguranja, neki manje od 600 dolara mjesečno. Pišu: “Bog me čuvao. On zadovoljava sve moje potrebe, razvlačeći moj novac svaki mjesec. I nikad me nije iznevjerio. Nikad mi nije nedostajalo ništa što mi je stvarno trebalo.” Isus kaže da će takve sluge priznati pred Ocem.
Biste li priznali Krista pred ljudima? Sakrij ovu Riječ u svoje srce: “Bog je naše utočište, pomoćnik u nevolji. Stoga se nećemo bojati, makar se zemlja pomaknula, i planine bile odnesene usred mora…Postoji rijeka, čiji potoci vesele grad Božji…Bog je usred od nje; neće se pokolebati: Bog će joj pomoći, i to rano” (Psalam 46,1-5).
Autor teksta: David Wilkerson / Izvor: worldchallenge.org