Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
Ako je naša prava pobuda doprijeti do Boga,on će ćuti i uzvratiti nam.
Nije stvar u tome gdje molimo. Ovdje se radi o tome radi čega molimo – da nas vide ljudi ili da bi naš čuo Bog.
Molitva se ne smije sastojati od ponavljanja ispraznih riječi, tj. od mnoštva rečenica ili praznih faza.
Tako mole ne spašeni ljudi, ali na Boga ne ostavlja dojam puko gomilanje mnoštva riječi.
On želi čuti iskreni izražaj srca.
Budući da naš Otac zna što nam treba i prije negoli li ga zaištemo, razborito je upitati se :
Zašto uopće molimo?
Razlog je u tomu što u molitvi priznajemo svoju potrebu i ovisnost o njemu. To je osnova našeg općenja s Bogom.
Bog isto tako kao odgovor na molitvu čini ono što inače ne bi učinio.
Molitva je život s Bogom u ljubavi – Molitva je radosno sjedinjenje čovjeka s Bogom. Molitva je radosni i milosni susret s Bogom koji nas neizmjerno voli i uvijek ima vremena za nas i za naše brige.
On uvijek čeka da nas kao Otac zagrli i ohrabri, utješi i okrijepi na putu života koji nimalo nije lagan. To je ugodni i dragi razgovor čovjeka s Bogom. Svaki čovjek čezne da se susretne s Bogom. Da se s njim sjedini u ljubavi. Da u Bogu nađe sve ono za čim njegovo srce čezne. Zato je molitva radosno sjedinjenje čovjeka s Bogom u ozračju vjere, ufanja i ljubavi.
Molitva je naš odziv na Božji glas koji stalno odjekuje u našim dušama te nas poziva da se s njim nađemo u zajedništvu. U zagrljaju Ljubavi.Ona je najbliskiji susret ograničenoga bića s neograničenim: susret i razgovor čovjeka s Bogom. Susret okupljena grešnika s milosrdnim Otkupitelja. Molitva je istinski, milosti život s Bogom u ljubavi. Molitva je razgovor srdaca: srca čovječjega i srca Božjega. Bog razumije naše srce. On ga je stvorio.Molitva je uzdignuće našega srca i pameti k Bogu. To je uzdizanje čovjeka iznad zemlje i prodiranje u nebesa.
Molitva može biti: klanjanje, slavljenje, hvaljenje, veličanje, blagoslivljanje, zahvaljivanje Bogu na svemu što nam daruje.Ona je bila i ostala izraz očitovanja najdublje potrebe ljudske duše, koja po prirodi traži Boga Stvoritelja da mu se pokloni. Da mu izrazi štovanje, predanost i ljubav. Da mu zahvali za primljene darove i pruži zadovoljštinu za grijehe. Molitva je, na neki način, most između dviju udaljenih obala: neba i zemlje, vremena i vječnosti. Molitvom čovjek Bogu otvara srce da čuje njegov glas (očitovanje njegove volje), da otkrije njegovu volju. Molitva je disanje duše, kucaj srca koje ljubi, govor ljubavi, govor radosti (usp. Fil 1,9). Smijemo kao djeca Božja i braća i sestre Kristove doći svomu Ocu onakvi kakvi jesmo: sa svojim slabostima i krepostima, manama i vrlinama, mukama i propustima. Potrebno je sabrati se i posvetiti si Božju prisutnost i jednostavno razgovarati s Ocem. Imati u njega potpuno povjerenje, da će nas čuti i pomoći nam u našoj nevolji.
Što znači moliti?
Molitva mora biti iz srca iskrena. Molitva je potrebna svaki dan da si odvojimo vrijeme tome i da razgovaramo sa svojim Gospodinom, tako ćemo i duhovno
ojačati u molitvi i svoju vjeru graditi na svom srcu i temelju. Ako neko ne moli dugo On polako tone u more ko brod koji plovi morem a kad molimo
brod stoji u vodi i ne tone je l’ ga sam Gospodin drži. Uz molitvu ide i čitanje Biblije, što će nam pomoći da rastemo u vjeri i da se hrabrimo božjom riječi i da imamo na sebi bojnu opremu duhovnu.
Moliti znači biti svjestan svoje ograničenosti, slabosti i nemoći, te tražiti pomoć svemogućega Oca. To znači stvoriti ozračje u kojemu ćemo od Boga moliti snagu da nas prosvijetli, očisti, ojača, ohrabri i pomogne nam na životnome putu. Moliti znači raskinuti sa svime o čemu smo bili ovisni. Naći vremena i biti nasamo s Bogom. S njim razgovarati kao s Ocem koji nas voli i jedva čeka da nas utješi i usreći. To je ono ljupko sjedinjenje s Bogom u ljubavi i povjerenju. Moliti znači biti svjestan i imati čvrstu vjeru da se s Bogom može razgovarati, s njim se sjediniti i biti u zajedništvu njegove ljubavi. Osobno moliti znači sav svoj život Bogu u povjerenju predati. Bog nas pozna i voli. K njemu uvijek možemo doći. On nam je blizu i razumije nas.
Zar išta može biti ljepše i bolje, korisnije i potrebnije, spasonosnije i čovječnije od toga da čovjek, klečeći i sklopljenih ruku, Stvoritelju i Ocu izrazi vjernost i odanost, ljubav i zahvalnost za primljena dobročinstva?! To znači moliti i u molitvi osjetiti veliku radost i sreću!
