Proslava obljetnice dolaska relikvija svetog Šarbela u Križevce za Jasenku je ostala povezana s iskustvom koje danas opisuje kao veliku Božju milost. Na susret je stigla opterećena bolovima i oteklinama nogu, a tijekom molitve dogodilo se nešto što ju je snažno iznenadilo.
Osjetila je toplinu koja se širila tijelom, a nekoliko dana poslije, prema njezinu svjedočanstvu, tegobe zbog kojih je šepala i uzimala lijekove protiv bolova nestale su. Svoje iskustvo odlučila je podijeliti kako bi zahvalila Bogu i ohrabrila ljude koji prolaze kroz bolest, bol ili dugo razdoblje čekanja na odgovor svojih molitava.
Tijekom molitve osjetila je snažnu toplinu
Jasenka navodi da su njezine zdravstvene poteškoće počele u ožujku, nakon problema s lijevim nožnim zglobom. Bol i oteklina nisu prolazile, a stanje se, prema njezinim riječima, pred samu proslavu dodatno pogoršalo.
Posljednjih desetak dana prije susreta obje su joj noge bile izrazito natečene od koljena prema stopalima. Unatoč tome došla je na molitveni susret u Križevce.
Upravo tijekom molitve dogodilo se iskustvo koje joj se posebno urezalo u sjećanje. Kada je tijekom molitve izrečeno da Isus ozdravlja lijevu nogu od područja koljena naniže, Jasenka kaže da je u toj nozi osjetila snažnu toplinu. Prema njezinu opisu, osjećaj se spuštao prema stopalu, zatim se proširio na drugu nogu i nastavio prema gornjem dijelu tijela.
Iznenadila ju je snaga tog iskustva. Ipak, promjena nije bila trenutačna. Bol i otekline nisu nestale istoga trenutka, niti sljedećega dana. Jasenka svjedoči da je unatoč tome u sebi nosila snažno uvjerenje da se tijekom molitve dogodilo nešto važno.
Nekoliko dana poslije, kako navodi, bolovi i otekline povukli su se. Kaže da je prestala šepati te da joj više nisu bili potrebni lijekovi protiv bolova ni oblozi koje je prije koristila.
Upravo zbog toga svoje iskustvo povezuje s Isusovim djelovanjem i zahvaljuje svetom Šarbelu na zagovoru.
Njezino svjedočanstvo treba razumjeti upravo kao osobno svjedočanstvo vjere. Ono samo po sebi nije medicinska potvrda uzroka ozdravljenja, ali govori o tome kako je jedna vjernica doživjela događaj koji je za nju postao razlog duboke zahvalnosti Bogu.
U središtu njezine poruke nije samo prestanak tjelesnih tegoba. Jasenka želi ohrabriti ljude koji dugo mole, a odgovor još ne vide.
Vjera ne znači da će svaka bolest nestati niti da će svaka molitva biti uslišana upravo onako kako očekujemo. Kršćanska nada ide dublje: Bog ostaje prisutan i onda kada ozdravljenje ne dolazi, kada odgovor kasni ili kada čovjek mora nastaviti nositi svoj križ.
Križevci ponovno postaju mjesto molitve i susreta
Pobožnost svetom Šarbelu posljednjih je godina privukla pozornost brojnih vjernika koji se njegovu zagovoru utječu posebno u bolesti i različitim životnim potrebama.
Libanonski svetac poznat je po tihom monaškom životu, molitvi, postu i dubokoj predanosti Bogu, a svjedočanstva ljudi koji mu se utječu nastavljaju se širiti među vjernicima diljem svijeta. Križevci će 19. rujna ponovno okupiti vjernike na cjelodnevnom duhovnom programu posvećenom molitvi, zajedništvu i čašćenju relikvija svetog Šarbela.
Prema najavljenom programu, susret bi trebao započeti u 10 sati svečanom liturgijom na otvorenom koju će predvoditi križevački vladika mons.
Milan Stipić, a predviđen je i obred pomazivanja uljem svetog Šarbela. Nakon liturgijskog dijela slijedi vrijeme za ručak, susret hodočasnika i čašćenje relikvija.
Poslijepodnevni i večernji dio programa predviđen je za duhovne nagovore, osobna svjedočanstva i zajedničku molitvu, uključujući molitvu za fizičko i unutarnje ozdravljenje. Među najavljenim sudionicima su američki katolički svećenik i evangelizator o. Jim Blount, dr. Christine Anne Mugridge i fra Josip Ikić iz Mostara. Kao domaćin i jedan od govornika najavljen je i Niko Rončević, voditelj Zajednice sv. Šarbela i Zajednice Jošua.
Organizatori žele da susret ne bude shvaćen samo kao niz predavanja i molitvenih točaka, nego kao cjelodnevno hodočašće prilika da čovjek odvoji vrijeme za Boga, molitvu i susret s drugim vjernicima. Jasenkinu priču zato ne treba promatrati kao obećanje da će svatko tko dođe doživjeti tjelesno ozdravljenje.
Kršćanska vjera nikada ne može Boga svesti na očekivanje čuda. Molitva prije svega otvara čovjeka Božjoj volji i njegovoj prisutnosti. Netko će možda moliti za zdravlje, drugi za mir u obitelji, treći za oslobođenje od straha, oprost, obraćenje ili snagu da prihvati ono što ne može promijeniti. Upravo tu leži važna poruka ovakvih susreta.
Čovjek dolazi pred Boga sa svojim stvarnim životom, ranama i nadama, a odlazi pozvan da mu još snažnije povjeri ono što nosi.
Jasenka svoje iskustvo vidi kao odgovor koji nije mogla zadržati samo za sebe. Njezine završne riječi zato nisu usmjerene prema njoj samoj, nego prema zahvalnosti Isusu i ohrabrenju onima koji još čekaju, mole i nadaju se.
Za vjernika je upravo to srž svakog istinskog svjedočanstva: ne zaustaviti pogled na neobičnom događaju, nego ga usmjeriti prema Bogu.
