Smrt Isusa Krista je bilo nešto o čemu su odlučili Židovi. Oni su naumili da to ne bude obična smrt, nego neizmjerna patnja izazvana razapinjanjem, tako da umiranje bude sporo i bolno.
Vikali su: „Krv njegova na nas i na našu djecu!“ ( Matej 27,25 ). To pokazuje da su bili odlučni u tome da ga vide mrtvog i da će preuzeti odgovornost za to, ne shvaćajući kakve će biti posljedice.
Čak se i rimski upravitelj Pilat povukao i predao im ga, premda je bio uvjeren da je njihov sužanj nedužan.
Ljudski rod se, u svojoj svojoj pokvarenosti, usudio postati ubojicom vlastitog Stvoritelja, Sina Božjega. Kako li se samo čovječanstvo udaljilo od Boga i postalo slugom Sotoni!
Što je bio Božji odgovor na njihov postupak? Gospodin Isus je do kraja prešao svoj put te svoj život i krv žrtvovao iz čiste ljubavi prema ljudskom rodu.
Naš gornji biblijski redak veli da ta krv govori bolje negoli Abelova. Abela je njegov brat Kajin ubio zbog zavisti i ogorčene mržnje. Abelova je krv pozivala na osvetu. Nije tako s krvlju našeg Spasitelja. Ona govori o milosti, oproštenju i miru. U Gospodinu Isusu nam Bog pruža ruku pomirenja.
Kako li je prekrasan, božanski, odgovor na čovjekov postupak! Tko god je čvrsto prihvatio i osobno iskusio tu ponudu milosti, sada može štovati Boga i zahvaljivati mu za Njegovu ljubav.
