U nekom velegradu stigao sam u prekrasnu vilu. Nalazila se iza šumarka na kraju grada.
Stupivši u veliko predsoblje u kojem su skupocjeni tepisi prigušivali korake, mogao sam kroz velika staklena vrata ugledati prekrasan planinski krajolik. Kroz glavu mi je prošla misao: “Ovi ljudi imaju raj na zemlji.”
Nakon sat vremena doznao sam: “Stanari ove kuće imaju pakao na zemlji!” Djeca su odrastala i bunila se protiv roditelja. Muž i žena jedno drugom zagorčavaju život. Sav preneražen napustio sam tu kuću.
Čovjek se i nehotice mora zapitati: “Postoji li uopće takvo nešto da ljudi imaju raj na zemlji?” Sigurno da postoji! Međutim, ni bogatstvo ni zdravlje ne stvaraju takva blažena stanja.
Najvažnija stvar u raju je Božja prisutnost. A Bogu se svidjelo da u svome Sinu, u Isus, dođe k nama. Po proroku Zahariji poručuje nam: “Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat’ – riječ je Jahvina.”
Tamo gdje sâm Gospodin “prebiva”, tamo je raj na zemlji, bez obzira na vanjski izgled. Gospodin donosi sa sobom svoga Duha. A ovaj se brine za pravu atmosferu koju opisuje naslov: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav”.
Gdje se naseli Spasitelj, stvarajući u srcima ljubav i velikodušnost po svome Duhu, tamo se sve dobro i lijepo odvija.
Kod nas može biti isto ako mu otvorimo svoja srca i svoja vrata.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav.
1. Korinćanima 13,4
Gospodine, kao što si svratio čak i k cariniku Zakeju, svrati se i kod nas! Amen.
