Priča koja dira srce i otvara oči
Bio jednom jedan siromašan starac koji je svakog jutra dolazio u crkvu. Sjedio bi u zadnjoj klupi, u tišini, bez riječi.
Svećenik je primijetio da se nikada ne moli naglas, ne šapće molitve, ne miče usnama. Samo sjedi. Jednog dana svećenik ga je upitao: „Djede, što radiš ovdje svaki dan tako rano?“
Starac se osmjehne i odgovori: „Dolazim reći Isusu: Isuse, tu sam. A Ti ako želiš, budi tu sa mnom.“ I ništa više. Jednoga dana starac nije došao. Dugo ga nije bilo.
Svećenik je saznao da je u bolnici. Otišao ga je posjetiti, a medicinske sestre su mu rekle: „Ne znamo tko je on, nema nikoga svoga.
Ali otkad je ovdje, cijeli odjel je nekako vedriji. Stalno se smiješi, kaže da ima posebnog posjetitelja svako jutro.“ Svećenik uđe, a starac ga pogleda i kaže: „Rekoh Ti da će doći.
Svako jutro, dok ležim, On dođe i kaže: Tu sam. A ti odmori malo uz mene.“ Pouka: Bog ne traži naše savršene riječi. On traži naše srce. I dolazi – čak i kad drugi misle da smo sami. Dolazi u tišini. Dolazi jer nas ljubi.
Napomena: Ova priča je simbolična i slobodno prerađena duhovna priča za potrebe portala Rastimo u vjeri.