Kad se srce veže za prolazno, gubi osjećaj za vječno
U današnjem vremenu sve više mladih gubi vezu s Bogom. Crkve su sve praznije, molitva im nije više svakodnevna potreba, a sakramenti se sve rjeđe primaju. Umjesto Boga, srce se veže za prolazne stvari: novac, uspjeh, slavu, društvene mreže. Materijalizam je tiho, ali snažno zauzeo mjesto u životima mnogih.
Što se događa kad mladi traže smisao u stvarima koje nestaju? Gubi se mir, duhovna snaga i osjećaj za svetost. Jer ono što zemaljsko nudi može zadovoljiti tijelo na trenutak, ali nikad neće ispuniti dušu. A duša vapi za Bogom.
Mnogi se Bogu okreću tek kad nastupi nevolja, bolest ili strah. Tada tražimo Njegovu ruku, Njegovu pomoć, Njegov odgovor. A kad sve ide dobro, zaboravimo zahvaliti, zaboravimo tražiti Njegovo lice.
Vjera nije samo oslonac u teškom vremenu. Ona je temelj svakog dana. Život bez Boga može izgledati slobodan, ali zapravo vodi u prazninu. Gospodin nas poziva da ga tražimo uvijek – i kad nam je dobro i kad nam je teško. On nije Bog trenutačnih koristi, nego Bog života.
Mladi trebaju autentičan susret s Bogom. Ne samo religiju, već živu vjeru. Crkva mora pokazati lice Boga koji razumije, ljubi i poziva. A svaki od nas je pozvan biti svjedok te vjere, svojim životom i izborima.
Nemojmo se vezati za ono što će ostati na zemlji. Uložimo u ono što traje vječno. Bog čeka. Uvijek. I kad se mi ne sjetimo Njega, On ne zaboravlja nas.