Evanđelje dana za srijedu, 18. rujna 2024. godine: “Zasvirasmo vam, a ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!” (Matej 11, 16-19)
Prvo čitanje:
1Kor 12, 31–13, 13
Ostaju vjera, ufanje i ljubav; najveća je ljubav.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo!
Čeznite za višim darima!
A evo vam puta najizvrsnijega!
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao — ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao —
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroz zrcalo,
u zagonetki,
a tada — licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
— to troje —
ali najveća je među njima ljubav.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 33,2-5.12.22
Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!
Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.
Jer prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.« (Mt 11, 16-19)
Evanđelje dana – komentar
Naraštaj kojemu se Isus obraćao nije želio prihvatiti ni jednoga. Židovi koji su imali čast vidjeli dolazak njihova Mesije-Kralja, nisu bili skloni ni Njemu ni Njegovom prethodniku. Bili su zagonetka. Isus ih je prispodobio svadljivoj djeci što sjede na trgovima i koja odbijaju svaki prijedlog. Ali bi njihov prijatelji željeli svirati kako bi zaplesali, odbili bi. Ako pak bi se njihovi prijatelji željeli igrati sprovoda, odbili bi zakukati.
Ivan je došao kao isposnik, a Židovi su ga optužili da je opsjednut zloduhom. Sin je Čovječji, s druge strane, normalno jeo i pio. Ako su se zbog Ivanova isposništva osjećali nelagodno, tada bi im se zacijelo svidjele Isusove uobičajene prehrambene navike. – Ali ne! Nazvali su ga izjelicom, pijancem i prijateljem carinika i grešnika.
Naravno, Isus nikada nije prekomjerno jeo ili pio; njihova je optužba bila potpuna izmišljotina. Bilo je točno da je prijatelj carinika i grešnika, ali ne onako kako su to oni mislili. Iskazao je prijateljstvo grešnicima da bi ih spasio od njihovih grijeha, ali on sam nikada nije sudjelovao u njihovim grijesima niti ih opravdavao.
“Ali opravda se Mudrost djecom svojom.” Gospodin Isus je, naravno, utjelovljena Mudrost (1 Kor 1,30). Iako ga nevjernici mogli klevetati, On se potvrđuje u svojim djelima i u životima Svojih sljedbenika.
Premda je mnoštvo Židova moglo odbiti priznati ga Mesijom-Kraljem, Njegove su tvrdnje su cijelosti potvrđene Njegovim čudesima kako i duhovnom preobrazbom Njegovih odanih učenika. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)