Marija Agredska opisuje kako je Kristova duša izbivala iz Njegova tijela…
U međuvremenu, u grobu je bilo mnogo anđela koji su častili sveto Isusovo tijelo. Neki od njih skupljali su kapljice Njegove prolivene krvi kao dragocjene relikvije.
U pratnji anđela i patrijarha
I kaže da su te prikupljene relikvije zatim vraćene u sveto pokojničko tijelo, ostavljajući mu njegovu prirodnu cjelovitost i savršenost. I u tom istom trenutku duša se Gospodnja sjedinila s tijelom i dala mu besmrtni život i slavu.
Dok su rane koje su prije unakazile njegovo tijelo na nogama, rukama i boku ostale lijepe, blistave i briljantne.
Marija Agrdska dodaje da se u trenutku kada je Kristova duša ušla u njegovo tijelo i oživjela ga, u Presvetoj Djevici dogodilo silno priopćenje radosti. A sveti Ivan Evanđelist, koji ju je otišao posjetiti da je utješi, odjednom ju je zatekao punu sjaja i znakova slave, umjesto zaogrnutu tugom. I prosudio je da je ta radost zbog toga što će Gospodin uskrsnuti.
Agredska kaže dalje da ju je kasnije njezin uskrsli sin otišao posjetiti, u pratnji svih svetaca i patrijaraha. I da je slavno tijelo Sina prodrlo u tijelo Njegove majke, kao da kristalna kugla ima sunce u sebi. I tako se Marijina duša kroz taj kontakt sjedinila s dušom njezina Sina.
altorta vidi meteor i potres
María Valtorta imala je vrlo detaljnu viziju trenutka uskrsnuća.
Opisuje kako je ugledala nešto nalik na blistavi meteor koji se pojavio dok još nije bilo sunčevih zraka. Taj je meteor silazio šireći svjetlost toliko snažnu da je nadmašivala svitanje.
Vojnici su bili zapanjeni, jer sa svjetlom dolazi i snažan potres, ispunjavajući sve stvoreno tutnjavom. Prema njezinom viđenju, iz rajskih dubina dolazi aleluja koja prati Kristov Duh pri povratku u Njegovo slavno tijelo. Meteor iščupa kamen s ulaza u grobnicu i paralizira vojnike od užasa. Ulazi u tamni grob i ispunjava ga svjetlom.
Dok svjetlost lebdi u nepomičnom zraku, Kristov Duh ponovno ulazi u nepomično Isusovo tijelo. Pod plahtom se slavno tijelo ponovno oblikuje. María Valtorta piše da je taj trenutak bio brži od bljeska – ne u sekundi, nego u djeliću sekunde.
Isus je, prema njezinim zapisima, objasnio Valtorti da je Njegovo uskrsnuće bilo pomaknuto nekoliko sati unaprijed zahvaljujući molitvi Njegove Majke. Rekao je:
“Rekao sam: ‘Sin Čovječji bit će ubijen, ali će treći dan uskrsnuti.’ Umro sam u tri sata u petak poslijepodne. Ako računate sate, nedjeljna zora nije trebala biti trenutak mog uskrsnuća. Moje tijelo bilo je mrtvo trideset osam sati, a ne sedamdeset i dva. Ali Marija je očekivala čudo.”
Također, poput Marije Agredske, Valtorta vidi zrake svjetlosti koje izviru iz Kristovih rana na rukama i stopalima. Te rane više ne krvare, već zrače svjetlošću – izvorom radosti za Njegovu Majku i blaženike, ali i strave za proklete i demone na zemlji.
Valtorta nadalje opisuje dvije svjetlosne točke poput zvijezda: jednu na unutarnjoj strani, a drugu s vanjske strane vrata groba. Obe stoje ničice u činu obožavanja Boga koji prolazi među njima obavijen svjetlom i izlazi iz grobnice.
Kada Gospodin stupa na zemlju, priroda se budi: bilje i ruže oživljavaju u boji, a vijenčići jablana otvaraju se pred Njegovom prisutnošću.
Isus tada podiže ruku i blagoslivlja svijet. Ptice pjevaju glasnije, a vjetar radosno nosi zvukove prirode. Zajedno sa svojim anđelima, Gospodin odlazi vidjeti svoju Majku – kako to također opisuje i Marija Agredska.
Emerich vidi i zmiju isto kao i na začeću Gospodina
Sa svoje strane, Ana Katarina Emmerich predstavlja komplementarnu viziju trenutka uskrsnuća. Vidjela je dušu našeg Gospodina između dva anđela, koji su bili obučeni kao ratnici, sjajni, blistavi kao sunce u podne. Ona kaže da su prodrli u stijenu, dotaknuli sveto tijelo, ušli u njega, i njih dvoje su se smjesta sjedinili i postali jedno.
A onda je vidjela kako se udovi pomiču, a Gospodinovo tijelo, ponovno ujedinjeno s Njegovom dušom i Njegovim božanstvom, podiglo se i zatreslo plahtu. Dok je cijela špilja bila osvijetljena. I priča da je upravo u tom trenutku uskrsnuća vidjela kako iz zemlje ispod grobnice niče zastrašujuće čudovište. Imalo je zmijski rep, ponosno je podigao svoju zmajsku glavu da napadne Isusa, a pokazao je i ljudsku glavu.
Ali naš je Gospodin u ruci držao bijeli štap s velikom zastavom pričvršćenom za njega. Stavio je svoju nogu na zmajevu glavu i tri puta udario štapom po njegovom repu, nakon čega je čudovište nestalo. Priča da je tu istu viziju imala mnogo puta prije uskrsnuća, vidjevši upravo takvo čudovište, koje kao da se htjelo sakriti, u trenutku začeća našega Gospodina. Izgledalo je vrlo slično zmiji koja je iskušavala naše praroditelje u raju, samo još odvratnije.
Tada je vidjela kako se proslavljeno tijelo našeg Gospodina uzdiže i prolazi kroz tvrdu stijenu sa zapanjujućom lakoćom. Zemlja je zadrhtala, a anđeo obučen kao ratnik sišao je s neba brzinom munje, ušao u grob, podigao kamen, stavio ga na desnu stranu i sjeo na njega. I pred ovim ogromnim prizorom, vojnici su pali na zemlju i ležali naizgled beživotni.
I u istom trenutku zemlja se zatresla i on je ugledao kako se naš Gospodin ukazuje svojoj Presvetoj Majci na Kalvariji. Njegove velike otvorene rane jako su svijetlile i mogle su se vidjeti iz velike udaljenosti. Rane na njegovim rukama bile su tolike da se u njih bez problema mogao uvući prst. A zrake svjetlosti koje su izlazile išle su u smjeru njegovih prstiju. Duše patrijarha koji su išli s Njim padale su ničice pred Njegovom Majkom, a Isus joj je govorio o svom uskrsnuću, govoreći joj mnoge stvari. Pokazao joj je svoje rane, Marija je pala ničice da mu poljubi svete noge, ali on ju je uhvatio za ruku, podigao i nestao.