Koracima zahvalnosti: Ivan Džepina pješice i trčeći od Vukovara do Knina
Vođen osobnim zavjetom i dubokim poštovanjem prema hrvatskim braniteljima, 28-godišnji Ivan Džepina iz Knina odlučio je prijeći gotovo 400 kilometara – pješice i trčeći – od Vukovara do svoga rodnog grada. Bez velike pompe, ali sa snažnom porukom, započeo je ovo putovanje kao osobni čin, a ono se ubrzo pretvorilo u priču o zajedništvu, ljudskoj toplini i poštovanju .piše portal: HKM
Ivan je već dugo nosio želju da oda počast svom ocu i svim hrvatskim braniteljima. Prava prilika za to, smatrao je, došla je uz 30. obljetnicu VRO Oluja . Odluka je bila jasna: 5. kolovoza ući u Knin – s ponosom, dostojanstvom i zahvalnošću.
„Nije bilo plana, niti organizacije. Objavio sam samo jednu poruku u grupi za planinare, i sve je krenulo“, priča Ivan. Ljudi koje je putem susretao oduševili su ga svojom dobrotom – nudili su mu smještaj, hranu i društvo kao da ga poznaju godinama.
Jedna od situacija koja mu se posebno urezala u sjećanje dogodila se kad je vozač kamiona, koji ga je ranije samo pozdravio u prolazu, odlučio se vratiti kako bi mu donio topli burek i pružio podršku: „Nisam mogao da se ne vratim.“
Sličnih trenutaka bilo je mnogo – od onih smiješnih do dirljivih. Ljudi su ga prepoznali na cesti, zaustavljali se da mu daju riječ podrške ili nude prijevoz (koji je, naravno, odbijao). Putuje sam, bez logistike, često bez unaprijed osiguranog smještaja, ali – nikada nije bio sam .
“Najveći oslonac bili su mi supruga, obitelj, prijatelji, ali i svi ti divni ljudi koje sam susreo. Ja, naravno, branitelji – oni koji su me srdačno dočekali s kojima sam razgovarao o svemu”, kaže Ivan.
Na putu ga nisu zaustavile ni visoka temperatura, ni kiša, ni umor. Hodao je i po +38°C, s punim ruksakom, ali, kako kaže, ništa nije teško kad znaš zašto to radiš .
“Moj otac zna za sve. Ponosan je, nadam se da će me sa smiješkom dočekati u Kninu”, kaže Ivan.
Uoči dolaska u grad 5. kolovoza, poručuje:
“Mi mladi nismo zaboravili. Cijenimo i poštujemo ono što su hrvatski branitelji učinili za nas.”
Njegova priča nadilazi osobni zavjet – ona je poruka svima da dobrota, zahvalnost i djela govore više od riječi. Upoznao je ljude koji su ga inspirirali, pozitivu koju nije očekivao i snagu zajedništva koja, kako kaže, „vrati vjeru u ljude“.
Na 30. obljetnicu Oluje, Ivan će u jutarnjim satima ući u Knin, gdje će ga ispred kućnog praga u Krešimirovoj 4 dočekati otac i obitelj. Taj trenutak, kaže, zauvijek će pamtiti – is vremenom, podijeliti ga s drugima.
Budućnost je na nama. A zahvalnost je put koji nikad ne zastarijeva.