Možda ste se tijekom vremena nevolje gotovo onesvijestili. Možda ste bili toliko slabi i umorni da ste mislili da ne možete napraviti više ni korak.
Međutim, s mjesta na kojem stojite, možete reći: “Ne želim više nikada proći kroz to, ali Bog me izveo. Bio je vjeran. Slava Gospodu!”
Bog nije zadovoljan našim iskrenim “hvalama”. Umjesto toga, on kaže: “Čekaj samo trenutak, dijete moje. Nisam te proveo kroz sve te nevolje i nevolje samo da bih te učinio zahvalnim pobjednikom. Proveo sam godine obučavajući te, stavljajući te kroz sve te stvari sa svrhom, i neću dopustiti da ih sada protratiš. Namjeravam da se moja investicija u potpunosti isplati. Kažem vam da je vaš najbolji posao pred vama!”
Dok izlazite iz svojih bolova na fakultetskoj razini, Bog vam otvara oči za vaše prijatelje u vrtiću koji se bore. Ovi voljeni ne misle da mogu uspjeti, pa što ćete učiniti sa svojim iskustvima nevolje? Bog vam šapće: “Trebam iskusne, provjerene veterane, ljude koji su preživjeli duboke vode i strašne požare, koji su pročišćeni kroz patnju. Želim ljude koji će ovoj generaciji dokazati moju vjernost.” Psalmist piše: “I sada kad sam star i sijed, Bože, nemoj me ostaviti dok ne navijestim snagu tvoju ovom naraštaju, moć tvoju svakome koji dolazi” (Psalam 71:18, NKJV).
Paul sve to lijepo sažima. “Ali želim da znate, braćo, da je ono što mi se dogodilo zapravo pomoglo promicanju evanđelja” (Filipljanima 1,12). To nešto govori. Kad je Pavao ovo napisao, bio je stariji čovjek s godinama iskustva i bio je usred jedne od najgorih kušnji u svom životu.
Prijateljima je govorio iz srca. “Bilo bi najdivnije sada kad bih mogao otići kući i biti sa svojim Gospodinom. To mi je najveća želja, ali ja sam veteran; Prošao sam kroz nevolje i kušnje i znam da sam ovdje potreban. Ova generacija treba vidjeti patnika koji preživljava i raduje se svakoj nevolji. Crkva koju ostavljam iza sebe će se suočiti sa svime s čim sam se ja suočio, i moraju znati da će ih Bog provesti kroz to. Zato je najbolje da ostanem i izdržim ove duboke patnje. Pogledaj me! Ne samo da sam preživio, nego imam istinsku nadu. Nisam potišten niti depresivan. Radujem se u Gospodinu zbog svega što me je proveo!” (vidi Filipljanima 1:19-30).
Autor: David Wilkerson