Blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnica, koji se slavi 2. veljače, svojevremeno se nazivao blagdan Očišćenja Blažene Djevice Marije, a kao slavlje vjerojatno je u Rimu poznato već u 5. st. S tim se blagdanom razvila i procesija svjetla, koja je imala svrhu potisnuti staru pogansku procesiju pomirenja, a koja se početkom veljače slavila svakih pet godina kao gradska procesija. Procesija svjetla nadahnuta je riječima starca Šimuna, koji je nazvao Isusa Svjetlom na prosvjetljenje naroda, a odatle dolazi i hrvatski naziv Svijećnica.
Stariji naziv blagdana – Očišćenje B. D. M., prema nekima, nije baš teološki najsretnije riješen, budući da je Djevica Marija bezgrešna. Naime, prema starozavjetnim propisima, žena se nakon rođenja dječaka smatrala nečistom 40 dana, a nakon rođenja djevojčice čak 80 dana, te je za vlastito očišćenje morala po isteku vremena predati svećeniku janje i goluba ili grlicu, a ukoliko je bila siromašna samo dva golubića ili dvije grlice (usp. Lev 12,18), pa bi tek potom svećenik nad njom izvršio obred pomirenja. Iako je tu riječ o obrednoj nečistoći, a ne grešnosti, prosječan vjernik vjerojatno nije mogao uočiti bitnu razliku. S vremenom se počela veća važnost pridavati Kristovu prikazanju nego Marijinu očišćenju, što je dakako pridonijelo da se naziv blagdana 1969. god. promijeni u Prikazanje Gospodinovo. Time taj blagdan više nije marijanski, nego Gospodnji.
Neki od nekadašnjih obrednika, onih koji su bili u upotrebi do Drugog vatikanskog sabora na našim područjima, donose obred ophoda na taj blagdan. Njega tako pronalazimo, iako nije riječ o istovjetnom obredu, u svim izdanjima Rimskog obrednika, u Bosansko-hercegovačkom obredniku iz 1887. (Stadler), te u Đakovačkom obredniku iz 1878. (Strossmayer).
Prema Strossmayerovu obredniku, koji je, s obzirom na ovaj ophod, bogatiji od ostalih, svećenik, u ljubičastom plaštu, najprije krene blagosloviti svijeće koje se nalaze na sredini oltara, ili na strani poslanice, te okrenut prema oltaru započne: Gospod s vami…, nakon čega slijedi pet uzastopnih molitava da Bog blagoslovi svijeće. Zatim stavi tamjana u kadionicu, triput poškropi blagoslovljenom vodom svijeće, govoreći antifonu: Poškropit ćeš me, te ih triput okadi.
“Tada dostojniji izmed klera stupi k oltaru, i od njega primi službujući svećenik svieću, nekleknuv i nepoljubiv mu ruke. Zatim službujući stojeć u sredini pred oltarom i obrnut k narodu, razdieljuje svieće, najprije dostojnijemu, od koga je sam primio, zatim djakonu i poddjakonu, i ostalim klerikom po redu, najposlje svjetovnjakom, a svi ti kleknuvši poljube i svieću i ruku djelitelju, izim dostojanstvenika, ako su prisutni” (Đakovački obrednik, str. 222).
Čim se svijeće počnu dijeliti, pjevači pjevaju antifonu: Svjetlo za razsvietljenje naroda…, te pjesmu: Sad pusti slugu svoga…, tako da se iza svakog retka ponavlja antifona. Nakon toga, pjeva se antifona Ps 43: Ustani, Gospode, pomozi nas…, te slijedi molitva: Usliši, molimo Gospode, narod svoj: i što godišnjom svečanošću s vana štovati daješ, to i s nutra svjetlom milosti svoje postići dopusti. Po Isukrstu…
Nakon toga krene procesija, a taj obred dalje donose i ostali navedeni obrednici. Najprije misnik stavi tamjan u kadionicu, a đakon se okrene prema narodu i kaže: Pođimo u miru, na što pjevači odgovaraju: U ime Kristovo. Ophod ide ovim redom: najprije kadioničar s kadionicom koja se dimi, zatim subđakon s križem, a sa strana mu svjećonoše s upaljenim svijećama na svijećnjacima, potom slijedi kler po dostojanstvu, a na kraju misnik s čije lijeve strane hoda đakon. Svi pak imaju upaljene svijeće. Za to se vrijeme pjevaju antifone: Nakiti ložnicu svoju, Sione, i primi Kralja Krista…, i: Odgovor dobi Simeon od Svetoga Duha…, te ulazeći u crkvu: Prikazaše za njega Gospodinu dvije grlice…
Nakon toga, svećenik i poslužnici skinu ljubičasto liturgijsko ruho, te obuku bijelo za misu, koja slijedi. Za vrijeme mise, dok se čita evanđelje, te od početka kanona do završetka pričesti, svijeće se drže upaljene…
Danas je, na žalost, praktički procesija na Svijećnicu iščezla, a zamijenio ju je obred blagoslova svijeća…
Autor: Vjera i Djela
