Otkriće Pilatovog kamena daje snažnu povijesnu potvrdu istinitosti evanđeoskih zapisa
Jedno od najzanimljivijih arheoloških otkrića 20. stoljeća donijelo je neočekivanu potvrdu povijesnih činjenica zapisanih u Evanđeljima. Riječ je o kamenu na kojem je urezano ime Poncija Pilata, rimskog upravitelja Judeje koji je, prema Svetom pismu, predsjedao suđenjem i odobrio raspeće Isusa Krista.
Prije ovog pronalaska, o Pilatu se znalo gotovo isključivo iz biblijskih tekstova i nekoliko spisa povjesničara poput Josipa Flavija i Tacita. No, otkriće kamena s natpisom „Pontius Pilatus, prefekt Judeje“ donijelo je prvi fizički, arheološki dokaz o njegovu postojanju i službi.
To otkriće potvrđuje ne samo Pilatovu ulogu u Judeji tijekom prvog stoljeća, nego i autentičnost događaja opisanih u Novom zavjetu. Ovim natpisom vjera i povijest susreću se u kamenu doslovno.
Rimski povjesničar Tacit u svojim Analima dodatno potvrđuje da je „Isus, nazvan Kristus, bio pogubljen za vrijeme cara Tiberija po nalogu Poncija Pilata“. Iako su te riječi napisane s rimskog, pa čak i neprijateljskog stajališta, upravo one daju vjerodostojno svjedočanstvo o povijesnom događaju koji je zauvijek promijenio svijet.
Sklad između biblijskih i povijesnih izvora jasno pokazuje da raspeće Isusa Krista nije samo duhovni simbol, već povijesna činjenica. Pilatov kamen postao je tako nijemi svjedok jednog od najvažnijih trenutaka u povijesti čovječanstva.
Ovo otkriće ne samo da potvrđuje istinitost Evanđelja, nego i poziva svakog vjernika da ponovno razmisli o dubini Kristove žrtve i o Božjoj prisutnosti u stvarnom vremenu i prostoru. Vjera u Krista nije tek uspomena ona ima svoj korijen u povijesti, a njezini tragovi vidljivi su i danas, u kamenu koji svjedoči.