Vjerni se kršćani često pitaju: “Zašto Bog odgađa naše izbavljenje umjesto da odgovori? On je svemoćan, pa zašto odmah ne riješi naše probleme? Ako smo izbavljeni, zašto se tako često ponovno suočavamo s istim okolnostima?”
Pavao jasno objašnjava Božju namjeru u ovome. “Ali to je bilo zato da se ne oslanjamo na sebe nego na Boga koji uskrisuje mrtve” (2. Korinćanima 1:9, ESV). Pavao je razumio da je Gospodin, u svojoj suverenosti punoj ljubavi, imao svrhu u Pavlovim poteškoćama: prebaciti svoje oslanjanje na Boga koji ima moć uskrisiti mrtve i tako procvjetati njegovu vjeru.
Vjerujem da se ključ za razumijevanje ovih stvari nalazi u izrazu “Bog koji uskrisuje mrtve”. Oslanjamo se na Boga čije moći nadilaze sve druge moći, uključujući smrt. Mi smo njegovi, i kada dopusti da budemo suočeni s kušnjom, moramo znati da nikakva sila ne može trijumfirati nad njegovim namjerama za nas.
Žena sa stalnim krvarenjem potrošila je sve što je imala da pronađe lijek, ali nikad nije ozdravila. Ono što joj je trebalo bilo je izvan njezinih vlastitih mogućnosti. Kad je Isus došao, prepoznala je ono što je Pavao znao o Gospodinovoj moći da oslobodi. Isto je vrijedilo i za Lazarove sestre, Martu i Mariju. Njihov brat je umro, a nikakva sredstva nisu ga mogla vratiti. Njihova jedina nada bila je u Bogu koji je imao moć uskrisiti mrtve.
S kakvom se krizom trenutno suočavate? Koji vas problem tjera na muke, zbog čega se bojite što budućnost nosi? Ako slijedite Isusa, u konačnici, svaki lijek koji vam je potreban počiva na Božjoj moći. Uskrsava mrtve brakove u život. On ovisne bjegunce vraća na sigurno kući. On udahnjuje vjeru u beživotna srca.
Svaki kršćanin mora započeti priznanjem: “Ja sam problem i trebam Božji dodir u svom životu.” Ovako počinje izbavljenje, snažno i temeljito. Djelo izbavljenja mora započeti unutar Božjeg naroda u pokajanju, vjeri i nadi. “U njega smo se ponadali da će nas opet izbaviti” (2. Korinćanima 1,10).
Djelo koje obavlja u svakome od nas traje cijeli život. Nijedna okolnost nije izvan njegove moći da ispuni.
