Što se događa sa novovjekim čovjekom? U kojem pravcu kreće? Što ga čini zadovoljnim i sretnim? Postaješ li doista sretan? Što je s našim obiteljima? Kakav je osobni odnos mladih prema braku i obitelji?
Kakva im je budućnost? O kome, ili o čemu ovisi njihova budućnost? Dolazi li do dehumanizacije čovjeka, mladih naraštaja? Istraživanja pokazuju da je u Hrvatskoj sve više djece koja su depresivna, nezadovoljna, pa time i nesretna. Niz takvih i sličnih pitanja mogli bismo redati jedno za drugim.
Neki kažu da našu mladost, te ljude srednje dobi dehumanizira pretjerani individualizam i konzumerizam.
Što je to individualizam
Individualizam je moralni stav, politička filozofija , ideologija i društveni pogled koji naglašava unutarnju vrijednost pojedinca. Individualisti snažno promiču ostvarenje vlastitih ciljeva i želja, cijeneći neovisnost i samopouzdanje, te zagovarajući da interesi pojedinca imaju prednost pred državom ili društvenim skupinama.
Protive se pretežno svakom vanjskom uplitanju u vlastite interese od strane društva ili institucija. Individualizam se često još definira kao kontrast totalitarizmu i kolektivizmu.
Usredotočenost na sebe i samo na svoju sreću
Uslijed širenja globalizma u svijetu, pa tako i u sve narode svijeta uvukao se gotovo neprimjetno, ali vrlo brzo novi mentalitet i stil života. Značajke tog novog mentaliteta su: sve veća usredotočenost pojedinca na samog sebe, isticanje individualnosti, osobnosti.
Čovjek našeg doba je duboko zaokupljen samim sobom, svijetom individualnosti. U ime uzvišene Slobode i Prava na izbor čovjek je postao i postaje egoistični centar svega. Relativiziraju se stare moralne vrednote, a uzdižu se individualističke vrijednosti, osobna prava i slobode.
Tako je stvoren uzvišeni „Ja“ kao mjerilo svega i odnos prema svemu u društvu, pa i Crkvi. Pojedinac kao da sjedi na svom uzvišenom tronu i sa tog trona s visoka promatra i doživljava sve. Čovjek se našeg doba bavi sobom, neki kažu svojim „sebstvom“, svojim egom.
Tako se pojedinac, suvremeni čovjek svim raspoloživim sredstvima bori za svoje samoostvarenje i osobnu sreću, a nije ga previše briga za zajednice i zajedništvo bilo koje vrste.
Fenomen „selfie“ fotografija i raznih „gadgeta“ (naprava)
U naše vrijeme svatko sebe preko društvenih mreža i „selfie“ fotografija želi prikazati u najboljem svjetlu. Svoju ljepotu, svoju vitkost, svoj stil odijevanja i način života. Tako se gotovo neprimjetno stvorio i stvara kult individualnosti i individualizma.
Ponekad nam se može učiniti da to ide do pretjerivanja, do velikog zanosa zaljubljenosti u samog sebe. Objavitelji „selfi“ fotografija očekuju veliki broj lajkova, što pomalo ide u pravcu narcisoidnosti. Da bi se to ostvarenje postiglo fotografije se fotošopiraju, dotjeruju, ponekad postanu izrazito neobične jer su pretjerano dotjerivane.
Na prvopričesničkim i drugim obiteljskim slavljima mobiteli se ne ispuštaju iz ruku. Za vrijeme samog ručka velik broj pojedinaca je zabavljen fotkama, dijeljenjem istih na fejsu ili tik toku. Gotovo da više nema pravih razgovora, opuštene situacije, smijeha, šale, izmjene informacija i osobnih životnih iskustava. Razni „gadgeti“, (naprave), pametni telefoni su stalno nekima u rukama za vrijeme cijelog ručka.
Korištenje mobitela koje služi za bržu komunikaciju među ljudima stvara ovisnost, pretvara čovjeka u modernog, samodostatnog pustinjaka. Često možete primijetiti kako majka šeta i gura kolica sa malim djetetom jednom rukom, a u drugoj ruci drži mobitel piše poruke.
Novo doba je stvorilo pustinjaka u smislu zaokupljenosti samim sobom i sa gotovo nikakvom komunikacijom sa okruženjem i ljudima gdje se boravi i živi, odmara ili nešto slavi.
Druga pošast zvana konzumerizam
Konzumerizam je pojam kojim se opisuje kako sreća nekog pojedinca ovisi o konzumaciji (potrošnji) dobara i usluga, odnosno posjedovanju materijalnih dobara. Taj pojam se odnosi dakako na pretjeranu težnju za osobnim posjedovanjem i kupnjom stvari. Kupnjom brendirane odjeće, i svega onoga što je trenutni trend. U ekonomskoj znanosti konzumerizam predstavlja ekonomske politike kojima je cilj što više potaknuti potrošnju, odnosno stvarati stav prema kojem slobodan izbor potrošača treba diktirati ekonomsku strukturu društva. Papa Benedikt XVI. bio je jedan od najvećih kritičara konzumerizma.
Tako je uoči Božića 2008. godine izjavio: “Pod utjecajem hedonističkog konzumerizma, nažalost, Božiću prijeti opasnost da izgubi svoj duhovni smisao i pretvori se u prigodu za kupnju i razmjenu darova zbog koje trgovci zadovoljno trljaju ruke!” Kod nas u Hrvatskoj je već kod nekih izgubljen duhovni smisao došašća, adventa. Advent je pretvoren u razna događanja na gradskim trgovima koja nemaju veze sa duhom tog crkvenog razdoblja. Uspon konzumerizma počeo je početkom 1960-ih u SAD-u, a vrhunac je imao prije ekonomske krize u 2010.-tima.
Glavna mjesta konzumerizma su trgovački centri koji su postali pravi hramovi za šetnju, razgledavanje, šopingiranje. Proizvođači raznih dobara i proizvoda nastoje potaknuti povećanu kupovinu korištenjem moćnog marketinga, reklamom proizvoda, u čemu veliku ulogu imaju mediji svih vrsta. Uspjeh konzumerizma temelji se na uvjerenju, da kupljena roba daje veće značenje pojedincima i njihovim ulogama u društvu. Globalizacija je pospješila razvoj konzumerizma, koji je pridonio većoj konkurenciji, kvaliteti i ponudi proizvoda, ali i dehumanizaciji društva.
Mnoge stvari koje ljudi kupuju služe kao psihološko umjetni oblik sigurnosti, te mnogi svoju vrijednost vežu uz stvari koje kupuju. Rast bruto društvenog proizvoda nameće se kao glavno mjerilo ekonomskog stanja neke zemlje pa se na sve načine reklamama nastoji potaknuti potrošnja, a time i potrošački mentalitet. Konzumeristička filozofija kao novi stil i način života često se zadovoljava gomilanjem materijalnih dobara: odjeće, obuće, itd. U tom gomilanju stvari i robe vrlo često kupujemo ono što nam treba, ali i ono što nam ne treba, ali je možda prihvatljiva cijena. I tako punimo ormare, a duše i srca ostaju prazna.
Život obitelji je u opasnosti
„Vatikan je prema pisanju austrijskog Kathpressa pokrenuo akcijski program “Family Global Compact” “Obiteljski globalni dogovor”. Papa Franjo vidi sadašnji način života obitelji u opasnosti. U poruci koju je Vatikan objavio u utorak, Papa je napisao da Katolička crkva ne bi trebala prihvatiti da obitelj umire u svjetlu neizvjesnosti, individualizma i konzumerizma.
Ne možemo biti ravnodušni prema budućnosti obitelji, rekao je papa Franjo. Obitelj je „zajednica života i ljubavi, nezamjenjiva i neraskidiva veza između muškarca i žene, mjesto susreta generacija, nada društva“. Obitelj stvara opće i ona predstavlja bogatstvo za Crkvu i društvo. Papa Franjo se osvrnuo na pokretanje akcijskog programa “Family Global Compact” kojim Vatikan želi promicati studije o obitelji na katoličkim sveučilištima diljem svijeta. Pastoral u zajednicama također bi trebao imati koristi od rezultata istraživanja.
Drugi cilj akcijskog programa je promicanje “kulture obitelji” kako bi se formulirali prijedlozi za politiku, stoji u Papinoj poruci. “Family Global Compact” inicijativa je Vatikanske uprave za laike, obitelj i život i Papinske akademije za društvene znanosti“
Vatikan, 30.5.2023. (KAP)
Hrvatska – egocentrizam – narod sveopćeg kritizerstva
Egocentrizam je nesposobnost osobe da promatra svijet sa stajališta drugog pojedinca , već isključivo sa svog stajališta, koje postaje apsolutno. Njega karakterizira pretjerana zaokupljenost samim sobom i pretjeran odnos prema vlastitoj važnosti i nezamjenjivosti.
Iako je egocentrično ponašanje manje izraženo u odrasloj dobi, postojanje nekih oblika egocentričnosti u odrasloj dobi sugerira da prevladavanje egocentričnosti može biti cjeloživotni razvoj koji nikad ne dosegne svoj kraj. Smatra se da su odrasli manje egocentrični od djece jer se izvuku iz početne egocentrične perspektive brže od djece. Egocentrizam kao mana je prisutan tijekom cijelog čovjekovog životnog vijeka: rano djetinjstvo, djetinjstvo, adolescencija i odrasla dob.
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša se ove godine u propovijedi na svetoj misi za domovinu zapitao: „Jesmo li narod zahvalnosti i brige za opće dobro ili narod sveopćeg kritizerstva i rušilačkog individualizma?“ Mislim da je to ključno pitanje za sve državljane RH. Ne samo za katolike, nego i za one koji to nisu. Jesmo li doista zahvalni Bogu za sve što jesmo, što posjedujemo, što smo stekli?
Kako stojimo u stavu odnosa pojedinca prema općem dobru? Jesmo li kritizeri koji žele rušiti sve, koji svugdje i kod svakoga gledamo samo negativno? Čini mi se da će na to ključno pitanje ranjenog hrvatskog društva trebati svatko od nas ponaosob davati odgovor. Ne, nisu neki, oni drugi inficirani individualizmom, konzumerizmom, kritizerstvom. U svemu tome prepoznajmo sebe da bi nam sutra svima bilo bolje.
Molitva Majke Terezije
Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.
Nije važno, voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, čini dobro!
Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti.
Nije važno, stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, daj najbolje od sebe!
Autor: Vladimir Trkmić