Slušati nije dovoljno potrebno je živjeti Riječ
Isusove riječi: „Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!“ (Mt 7, 21-23) zvuče strašno i izravno. Ali kome su upućene?
Najveća je zabluda misliti da je dovoljno samo znati, osjećati ili činiti izvanjske stvari da bismo bili spašeni. Isus jasno pokazuje da nije tako.
Znanje nije dovoljno. Neki su ga zvali „Gospodine“, znali su Pisma i prave izraze vjere. Ali nisu živjeli ono što su znali.
Osjećaji nisu dovoljni. Imali su snažnu pobožnost i govorili mu s oduševljenjem, ali su srcem ostali daleko od Njega.
Djela nisu dovoljna. Prorokovali su, činili čudesa, istjerivali zloduhe – ali su živjeli u bezakonju, ne u poslušnosti Ocu.
Isusova poruka je jasna: nije spasen onaj koji samo govori ili pokazuje vjeru, nego onaj tko vrši volju Očevu. Vjera bez poslušnosti i promjene života je mrtva.
To je opomena svima nama. Možemo biti redoviti na misama, molitvama i služenjima, a da u srcu još uvijek ne živimo Evanđelje. Najveća tragedija nije samo biti izgubljen – nego misliti da smo spašeni, a zapravo lutati daleko od Krista.
Istinska vjera se vidi u plodovima
u ljubavi, praštanju, poniznosti i poslušnosti Bogu. Ne radi se o tome da činimo izvanredna djela, nego da se prepoznaje u svakodnevici da pripadamo Kristu.
Isus nas ne poziva na strah, nego na buđenje. Njegova Riječ nas uči, opominje i oblikuje, kako bismo živjeli životom koji će na Sudnji dan potvrditi da nas On doista poznaje.
Znali su Božju riječ, slušali su propovijedi i čitali Pisma, ali nisu živjeli ono što su čuli. Isus ih uspoređuje s čovjekom koji je sagradio kuću na pijesku – lijepa izvana, ali bez temelja. Kad dođu kiše i vjetrovi, sve se ruši. (Mt 7, 26-27)
Izgledali su poput pobožnih ljudi, ali njihova su srca ostala vezana uz požudu, novac, mržnju i neopraštanje. Bili su prisutni na propovijedi na gori, ali nisu dopustili da ih ona promijeni.
Nisu tražili pomoć Duha, nisu činili ono što je Gospodin tražio. Njihova pravednost nije bila veća od farizejske (Mt 5,20).
Najveća zabluda je vjerovati da je dovoljno samo slušati, osjećati ili javno ispovijedati vjeru, a i dalje ostati u grijehu. Takva vjera je poput sna – izgleda stvarno, ali završava prazninom.
Apostol Jakov nas upozorava: „Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe“ (Jak 1,22). Vjera bez djela je mrtva, bez snage i plodova.
Prava vjera se prepoznaje po promijenjenom životu. Ona ne ostaje samo na znanju, emocijama ili djelima bez srca, nego nas vodi u poslušnost Bogu. Božja riječ nije teret ona je život, putokaz i sigurnost. Ona nas odgaja, ispravlja i osposobljava da budemo spremni za svako dobro djelo (2 Tim 3,16-17).
Istinska vjera uvijek rađa plodovima: ljubavlju, praštanjem, poniznošću i radošću poslušnosti. Ona oblikuje čovjeka koji ne živi za sebe, nego u jedinstvu s Isusom, tražeći u svemu vršiti volju Očevu (2 Kor 5,9).
Tvoje će biti dovršeno
Opravdani smo po vjeri, kao što reformisti misle, no ne po vjeri koja je sama. Uistinu usvojiti Božju Riječ znači slušati je s namjerom, kroz radosnu vjeru u našeg razapetog i uskrsnulog Gospodina i aktivno pouzdanje u Njegovog Duha. Razmislite o tome da ako otkrivena Riječ u evanđelju i pisana Riječ uskoro ne promijene vaše ponašanje (što se može dogoditi sporije nego što očekujete), ako se promjena vaše unutarnje osobe ne očituje u vašem vanjskom životu, vi ćete biti oni što lutaju u snu i oni koji zaista ne poznaju Isusa.
Zapamtite, Božja nas Riječ u svojoj prirodi, ispravlja, opominje i uvježbava nas u pravednosti, kako bismo bili ”dovršeni i opremljeni za svako dobro djelo”. (2. Timoteju 3, 16-17) Ona doseže u naše domove, naša radna mjesta, naš svijet, djeluje u svakom centimetru naših srca i vrijedi za svaki segment naših života. Biblija je knjiga koju trebamo slušati, jer to je knjiga iz koje govori Bog.
Te Božje Riječi nisu nam na teret. To su riječi vječnog života, a ljupka poslušnost Riječi znači prebivanje u Isusovoj ljubavi i punini naše radosti. (Ivan 15, 9-11) Pismo ne sadrži bezlične upute za svakodnevni život, već živu Riječ djeci od njihovog Oca, strateške zapovjedi od Generala vojnicima, potrebne upute od Pastira ovcama, zavjete koji život daju od Mladoženje mladenki. Ako Ga volimo, slušat ćemo Ga. (Ivan 14, 15)
Stoga, iako ona od nas zahtjeva razmišljanje (ispravno učenje je važno), vjera koja spašava ne počiva na razmišljanju; iako ona od nas zahtjeva osjećaj (moramo voljeti Gospodina svim svojim srcem), ona nije određena našim osjećajima; iako zbog nje možemo činiti velika čuda, ona nas poziva na osobne plodove svetog života, koji će potvrditi javna prikazivanja. Istinska vjera stvara muškarce, žene i djecu koji, u jedinstvu s Isusom i novim srcima, radosno čine volju Boga onako kako to želi činiti dijete: da Mu udovolji. (2. Korinćanima 5, 9)
Izvor: Desiringgod.org;