Svatko je sagriješio i, budući da je kriv pred svojim Stvoriteljem, može očekivati samo Božju pravednu osudu, koja će donijeti prokletstvo.
Ali u gornjem retku čitamo da Bog opravdava! Ako je najviši sud nekoga opravdan, tada je on oslobođen od sve krivnje i proglašen pravednim. Stoga se nitko tko je opravdan ne treba bojati kazne.
Kako Bog može nekoga tko je kriv proglasiti pravednim pa ipak postupiti pravedno? To može zato što je Krist na križu podnio kaznu za sve one koji vjeruju u Njega. Njegova pomirbena žrtva je vječno valjan temelj za naše opravdanje. Vjernik je „opravdan njegovom krvlju“ ( Rimljanima 5,9 ).
Kako možemo znati da je Krist zaista trpio kao zamjena za druge i da je Bog prihvatio Njegovo otkupiteljsko djelo? Po tome što je On bio „uskrišen za naše opravdanje“ ( Rimljanima 4,25 ). Uskrsnuće Gospodina Isusa je dokaz da su vjernici opravdani.
Što dovodi do toga da Bog proglašava ljude opravdanima? Nikakvo naše postignuće; izvor našeg opravdanja je jedino Njegova milost. Mi smo „opravdani … besplatno njegovom milošću“ ( Rimljanima 3,24 ).
Koga Bog proglašava pravednim? Svakoga tko vjeruje u Gospodina Isusa Krista i Njegovu pomirbenu žrtvu, jer „po njemu se opravdavaju svi koji vjeruju“ ( Djela 13,39 ). Vjera je način i jedino načelo po kojem netko može postati pravedan pred Bogom.
