Uvodni dio Ivanova evanđelja zove se Proslov. Neki kažu da je postajao prije nego što je napisano samo evanđelje. Drugi govore da je Ivan sam napisao taj kratki dio.
Kako god bilo, taj odlomak je sažetak cijeloga evanđelja. Sve što se nalazi u Ivanovom spisu izrečeno je već u uvodnim riječima – zar nije ovo čudesno? U tekstu se skriva još nešto što me jako oduševljava. Proslov govori o Isusu koji je Očeva izgovorena Riječ i Mudrost. Po Riječi Bog stvara svijet. Dok je Bog Otac po Riječi stvarao svijet, Mudrost je plesala pred njim.
Mnogi razmišljaju kako uvesti red u svijetu. Traže najbolje načine, ali ne uspijevaju. U mnogim kućama ukućani traže mir, ali ga ne mogu pronaći. Ljudi sve više osjećaju rane duše i svojeg duha, žele se osloboditi, pokušavaju različite načine oslobođenja, ali događa se još gore. Odlaze zlom duhu. Uništavaju sebe i sve oko sebe. Zašto? Zašto ljudi ne mogu naći smisao svojega boravka na ovom svijetu? Zašto su nesretni, iako kažu da su sretni? Jer ne žele primiti Isusa u svoje srce.
