Jedna od tih stvari je mjesto gdje je Isus proboravio cijelu noć nakon uhićenja u Getsemani. Za mene osobno to je vrlo dirljivo mjesto. Tu se nalazi crkva u Gallicantu. To mjesto je posebno i zbog toga što upravo tu Petar je zatajio Isusa i kada je shvatio što je učinio briznuo je u veliki plač. U toj crkvi nalazi se mjesto gdje su držali Isusa. Nije to bila soba, nego nešto nalik cisterni iz koje čovjek sam nije mogao izaći bez pomoći drugih. Odande su Isusa izvadili ujutro pomoću konopa kako bi ga osudili na smrt. Kada se pogleda u tu rupu, naviru posebni osjećaji. To je jedino mjesto u kojem je Isus bio sam i ništa se nije oko njega događalo.
Svaki drugi događaj nosi sa sobom dinamiku. Ovdje se osjeti statika. Isus je sam, napušten, odbačen, gladan, žedan, ranjen. O čemu je mogao razmišljati Isus u tom ponoru. Moguće da je mislio o događajima koji više neće se dogoditi. Znao je da ga čeka smrt. Možda je mislio na svoju majku s kojem neće moći više razgovarati ili zagrliti se. Možda je mislio na svoje učenike. Svi su se raspršili i nestali. Hoće li se vratiti? Moguće da je još jednom plakao nad Jeruzalemom jer ga je toliko volio, a sada sve je gotovo. Možda si je govorio: „Sve je gotovo i nikada više“.
Svatko od nas ima takve situacije, stvari koje su se dogodile i nikada neće se vratit: netko je izgubio ljubav svojeg života, netko drugi nevinost, čast. Zastanite malo i pronađite izgubljene stvari: raspadnuti brak, smrt drage osobe, možda imaš neke grijehe zbog kojih se nešto urušilo. Svatko od nas ima bespovratno izgubljene životne situacije i događaje. Isus je bio nevin, a mi smo najčešće krivi za situacije, događaje i činjenice koje su se dogodile. Međutim, kada pogledamo dublje, onda ništa od ovoga što si je Isus mogao misliti da će završiti s njegovom smrću nije se dogodilo! Kada je uskrsnuo sigurno je vidio svoju mamu, razgovarao s učenicima, Crkva se nije raspala, Jeruzalem još je uvijek bio na svojem mjestu. Prema tome, onako ljudski gledajući što bi moglo prestati, upravo nije! Nego sve je dobilo novu dimenziju. Mi često mislimo da je sve gotovo, ali Isus ima takvu snagu da sve čini novo! Mi smo poput Petra koji govori Isusu: „Nećeš mi prati noge“. Time govorimo Isusu: „Ne, to nije moguće, ti to nećeš raditi!“ Petar je ipak poslušao Isusa. Mi paničarimo i kažemo: „Ne sve je gotovo i ništa se više ne može“, ali Isus kaže: „Tu sam i sa mnom sve je moguće“. Pomisliti o svemu što si izgubio, ali u novoj perspektivi – dozvoli Isus da ti opere noge. Naučimo od Petra – ne samo noge, nego sve mi operi – to je perspektiva Isusova uskrsnuća. Dozvoli Isusu da uđe u bespovratno izgubljeno!
Autor. Pater Arek Krasicki
