Hvala ti za sve ono što je moje srce učinilo radosnim, ispunjenim, zadovoljnim…
Hvala ti što razumiješ moje želje, moje radosti i što si tako blagonaklon svojoj zaigranoj dječici. Amen.
ČITANJA:
od dana: Heb 10,32-39; Ps 37,3-6.23-24.39-40; Mk 4,26-34
IMENDANI:
Ivan, Marcela, Viktor, Klaudije, Julije, Vanja
Prvo čitanje:
Heb 10,32-39
Izdržali ste veliku borbu: ne gubite dakle pouzdanja!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo!
Spomenite se onih prvih dana
kada ste, tek prosvijetljeni,
izdržali veliku patničku borbu:
ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama,
onamo postavši zajedničari onih
s kojima se tako postupalo.
I doista, sa sužnjevima ste suosjećali
i s radošću prihvatili otimanje dobara
znajući da imate bolji, trajan posjed.
Ne gubite dakle pouzdanja!
Pripada mu velika plaća!
Postojanosti vam uistinu treba
da biste vršeći volju Božju
zadobili obećano.
Jer još malo, sasvim malo,
i Onaj koji dolazi doći će
i neće zakasniti.
A pravednik će moj od vjere živjeti,
ako li pak otpadne,
ne mili se on duši mojoj.
A mi nismo od onih koji otpadaju,
sebi na propast,
nego od onih koji vjeruju
na spas duše.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 37,3-6.23-24.39-40
Pripjev: Od Gospodina dolazi spas pravednicima.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj, i on će sve voditi:
pravda će tvoja zasjati ko svjetlost
i tvoje pravo ko sunce podnevno.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku,
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada,
jer ga Gospodin drži za ruku.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.
Evanđelje:
Mk 4,26-34
Baci sjeme i ode spavati, a sjeme raste — sam ne zna kako.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Usporedba o sjemenu nalazi se samo u Marku. Može se tumačiti barem na dva načina. Čovjek može biti prikaz Gospodina Isusa kako baca sjeme na tlo tijekom njegova javnog djelovanja, a potom se vraća na Nebo. Sjeme počinje rasti – od malog začetka nastaje urod istinskih vjernika … Ili svrha ove usporedbe može biti ohrabrivanje učenika: njihova je odgovornost sijati sjeme. Mogu spavati noću ili bdjeti danju, znajući da se Bogu njegova riječ neće vratiti jalova, nego će postići ono što je želio učiniti.
Druga usporedba – o gorušičinu zrnu prikazuje rast Kraljevstva od početka kad je maleno poput zrna, do stabla ili grma dovoljno velika da se u njemu gnijezde ptice. Kraljevstvo je započelo s malom, progonjenom manjinom. Zatim je postalo popularnije a vlasti su ga prigrlile kao državnu religiju. Taj je rast sjajan, ali i bolestan, jer je njegov veliki dio predstavljao ljude koji su Kralju služili samo na riječima, ali se nisu uistinu obratili. Grm gorušice stoga predstavlja sve ono što sebe naziva kršćanstvom, a koje je postalo mjesto na kojem se gnijezde svakovrsni lažni učitelji. To je taj vanjski oblik Kraljevstva kakvo postoji danas.
U posljednja dva stiha današnjeg teksta Isus je ljudi učio onako kako su već mogli slušati. Nadovezivao se na njihovo prethodno znanje ostavljajući im vremena da usvoje jednu pouku prije no što im iznese drugu. Iako je inače propovijedao u usporedbama, nasamo bi učenicima sve razjašnjavao. On daje svjetlo onima koji ga iskreno žele. (prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama MacDonalda)