‘Pjesme leže u njoj poput sjemenki; potreban je sami dašak vjetra, zraka sunca ili kap gorčine pa da se rastvore u cvijet’.
Pjesnici kao Ana svijet vide bolje, vide ga drugačije, malo tko s toliko duše kao Ana Čagalj. Ispjevala nam je priče. Ispričala pjesme. Bjelinom papira zatočila probuđene snove. Djevojačke snove. Pustila srce da govori, tuguje, voli.
Odala se pjesmom. Ispovjedila stihom.
Mislili smo da smo apsolvirali ljubav te da je to više tema spomenara i lakih stihova? Ne, nismo. Ana ‘novom knjigom pjesama’ kazuje da je to tema o čvorištu najdubljih stvari u životu, kao što su ljubav, smrt i život.
Čovjek je biće srca, a Ana srce bića. U svakom njenom stihu zadrhti joj srce.
Svaki trenutak u životu nastoji pretočiti u pjesmu, poeziju … priču. Poezija je postala Anin način razmišljanja, nju živi, sanja, diše. Poezija je njena najvjernija prijateljica.
Prikladna melodija:
Preporučujemo: https://rastimouvjeri.com/pjesnikinja-ana-cagalj-ozdravimo-ovaj-svijet-video-glazba/
Izvor: Četiri priče (Knjiga pjesama), Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar, Biblioteka Donat
