Oči svoje podići ću prema brdima, odakle mi pomoć stiže.
Pomoć moja stiže od GOSPODINE, koji je načinio nebo i zemlju.
Psalam 121,1.2
Neki uzgajivač sobova u Laponiji uzeo je svog šestogodišnjeg sina pa je na motornim sanjkama uspio popraviti neke kolibe. Kvar na motoru prisilio ga je da se skloni u jednoj od tih koliba. Kad im je ponestalo hrane, krenuli su prema sljedećoj kolibi. No putem su malaksali te pali na tlo i uskoro ih je prekrio snijeg.
Pred sumrak je nad tim područjem letio helikopter. Spasioci su pomno pogledom pretraživali golemo područje pokriveno snijegom tražeći znakove života. No otac i sin bili su potpuno prekriveni snijegom.
Dječaka je iznenada probudio snažan zvuk propelera. Skočio je vičući: „Tata, spašeni smo!“ Spasioci su se spustili te oca i sina odveli u sigurnost.
Kad uključiš Boga u svakodnevni život odjednom pred tobom iskrsavju mogućnosti za koje nisi ni znao da postoje. Ne razmišljaš više što će reći drugi, kako će tko to gledati već prije svega promatraš stvari samo u Božjim očima. Možeš li danas biti malo bolji, jednostavniji, hrabriji, otvoreniji drugome, humaniji, ovisi samo o tebi i tvojoj odluci da da uvijek i u svakoj situaciji poslušaš svoj glas savjesti i vodiš se njime.
Koliko god smo udaljeni od Boga, nismo li mi nalik tome ocu i sinu? Nismo sposobni spasiti sebe, koliko god to pokušavali. Biblija objavljuje da smo „mrtvi u prijestupima i grijesima“ ( Efežanima 2,1 ). No Sin Božji u Nebu vidio je očajno stanje u kojem smo. Isus Krist je došao „potražiti i spasiti ono što je izgubljeno“ ( Luka 19,10 ).
Krist je umro za nas da nas spasi od svega što nas je držao daleko od Boga. On nas ne prepušta našoj sudbini, nego nas traži. Što će nas odvesti u sigurnost? Iskreno priznanje da smo bespomoćni, molba Bogu da nas spasi te jednostavno iskazivanje uzdanja u Krista i Njegovo djelo.
Današnje čitanje: Izlazak 34,1-10 · Luka 14,25-35
